Bolest od koje se umire. Ne od koje misliš da ćeš umrijeti.
Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu - da mu je bolest ozbiljna.
Ja godinama živim u uvjerenju da od nečega bolujem. Zbog te bolesti nikada ne idem kod doktora. Ali ako nađem par vlasi kose u slivniku ili na jastuku, obavezno odem. Doktorica kaže:
-Normalno je, ne mijenjaju samo kokoške na jesen perje.
Izađem iz bolnice sa osmjehom . Nije to TA bolest, pa ne bi valjda bila sezonska. Skupim kosu u šaku i povučem je kroz nju. Vlasi puštim niz vjetar. Sve je kako treba danas.
Sjutradan se javi nova bolest. Uvijek druga na listi. Jer je prva bolest ozbiljna i njeno ime se ne spominje. Daleko bilo. Ne da se ne spominje, nego se ne zna. Otom potom.
Druga bolest na listi je danas bol u stomaku.
Stomak je aktivan, razmišljam, možda je trenutno, zbog hrane, položaja tijela, proći će.
Sledeći dan kreativnosti nije bilo, pa je stomak i dalje bolio. Doktorica je čekala. Ne na mene, nego na moju bolest. Nije se uzbuđivala kad sam joj ispričala. Opet joj je bilo normalno.
Potcjenjujete malo, zdravstveni radniče, najbolji studentu u generaciji, pomislih.
-Čime se hranite? - pitala me je.
Ma nije hrana razlog, to je juče bilo, danas je drugi dan- razvijam misli.
-Jedem sir i voće...dosta voća.
-Voće samo ujutro, smanjite to malo. Pređite na povrće. Predveče manje svega. Ako bude trajalo narednih nekoliko dana, uzmite ove ljekove.
-Hoću, hvala Vam. Zvuči jednostavno.
A htjedoh reći: Doći ću ja Vama jednom kad ćete ostati bez teksta i savjeta! Hipokrata mi!Nema bolesti koja mi nije izliječena za dva dana. Samo moju pravu bolest niko nije ni dijagnozirao.
Sada pretražujem po internetu moje nove simptome. I nalazim bolest. Ponovo je stavljam na drugo mjesto iako liječenje traje duže od dva dana. Popcorn knees. Nije ozbiljno, malo aktivnosti, malo kalcijuma. Neće mi eksplodirati čašica, nažalost.
