Prijava
  1.    

    Palamud na fakultetu

    Češće muškarac nego žena ( jebem li ga, žene uvek izgledaju uposlene, čak i kad ništa ne rade, mada ima i ženskih primeraka ). Od malih nogu je znao šta će da radi u životu. Kad bi drugu decu pitali šta žele da budu kad porastu, neko bi rekao lekar, neko učiteljica, neko vatrogasac, a samo je on oduvek imao ambiciju da postane palamud. I to na fakultetu.
    To je osoba koja je sveprisutna, a ne znate koju tačno funkciju obavlja. Nije čistač - nema mantil i nikada ne drži metlu u ruci; nije vozač - niti vozi dekana, niti fakultetski autobus; nije majstor - nikad ništa ne popravlja; nije tehničar - nikad ga niste videli u laboratoriji; asistent ili profesor defintivno nije - znate valjda ko vam drži nastavu...
    Međutim, palamud se stalno muva po hodnicima fakulteta i uvek je u nekoj žurbi, kad god uđete u kabinet nekog od profesora ili asistenata skoro uvek naletite na njega, često je sa vama na stručnim ekskurzijama i prisutan je na svakoj katedri. U većini slučajeva ne znate ni kako se zove, a kada pitate profesore ili asistente za njega, oni se naprave blesavi ili promrmljaju nešto sebi u bradu. Jedino logično što vam pada na pamet je da palamudi i za to prima platu, jer ko bi normalan radio nešto džabe, pa makar to bilo i palamuđenje.

    - Ma, ko je više ovaj lik, četiri godine se sudaramo s njim po faxu?
    - Pojma nemam, al' nešto se razmišljam da ga pitam sledeći put.
    - Jes' baš ćeš da ga pitaš, možda je neko veliko mudo, vidiš da je dobar sa svima - od tetkice do dekana.
    - U pravu si. Bolje da ne čačkam mečku...