Prijava
  1.    

    Patriotizam u našoj režiji

    Sastanak jedne desničarske organizacije, nazovimo je "Revolt 1308":

    - Vodja, srednja stručna sprema, bravar. Nikada nije radio u "struci" tačnije nikada nije ni radio, nije glup, ali nije ni preterano bistar. Ako se izuzme da mu je svaka druga reč "brate", "jebiga" i "matori", može da prodje kao prosečno obrazovan mladić. U prstoiji je jos 15ak članova, raspravlja se o tome da im je lokalna vlast ponudila da pomognu izgradnju obdaništa u njhovom naselju. Naravno, ne finansijski, vec fizički. Eto, da pokažu da i neke patriotske organizacije mogu da urade i nešto korisno i dobro za ovu zemlju, a ne samo da je ukopavaju i ruiniraju.

    Vodja počinje dijalog:

    "Pozdrav braćo. Evo, da ne dužim, verovatno ste svi neispavani i mamurni od sinoćnjeg "gledanja" utakmice, pa ću preći na stvar. Imamo neku ponudu od Gradske uprave...(čuje se u prostoriji UAAAAAA!).. čekajte da zavrsim prvo, majku mu bre. Gradi se obdanište, dve ulice dole, pa bi bilo, jebiga, lepo od nas da učestvujemo nekako u tome, eto, da, kao, pokažemo narodu da znamo i nešto drugo da radimo osim, kako oni kazu, divljamo. Izgradnja počinje sutra, pa ono, da učesvujemo bar u nekom istovaru cementa, kreča, ili šta se već koristi za izgradnju obdaništa.

    - Lemi Robija: "čekaj, čekaj, je li ti to nas malo loziš? Alo bre, pa imam ja pametnija posla, nego da istovaram "cimet" i kreč za neku balavurdiju.

    - Vodja: "E, Lemi, brate, ne seri, šta ti imaš da radiš, keve ti?"

    - Lemi Robija: "Ma šipu ga, ćune da idem. Treba još da me snime i kamere, pa šta onda brate? Treba keva da mi se smeje, je li to hoćeš? Pored svih onih videa sto čuva u kolekciji...eee da (nostalgicni uzdah), jebo te, nismo sto godina gledali onaj snimak kada smo nalupali onog pandura, eee to su bili dani, još čuvam njegovu kacigu za uspomenu. (pun euforije) Daj bre idemo da mlatimo nekog ko ljudi, mani se obdaništa i tih sranja.

    - Cela prostorija u glas: "Toooooooo, Lemi, kralju! UUuuuaaa Gradska uprava!"