Prijava
  1.    

    Pavle Vujisić mod

    Stanje duha, transcendentalna ravan uma, kulminacija dobrog raspoloženja, nirvana alkoholičarske profesije, klistir zlih misli. Stanje koje je Ričard Barton tražio trčeći go po srpskim livadama, cirkajući šljivovicu na eks i berući bele rade poput bosanske šiparice na velikom odmoru. Da je Dalaj Lama poklonik čašice, vrhunac meditacije bi mu bio baš ovaj ljudski mod. Avangarda svim ostalim kul ispičuturama, holivudskim ili belosvetskim. Svi su oni drkali kurac na to kako Paja drži čašu i menevriše svojim stomakom razgrćući pijane đilkoše, ne bi li došao do pevaljke i udelio joj koju novčanicu među zarumenele, usjajele sisiće. Pušiti cigaretu onako kako Henri Fonda nikada nije mogao ni da zamisli. Biti laf u srcu i u glavi. Odbiti bilo šta osim svetog trojstva kafane, limene piksle, karo stoljnjaka i ONE čaše. Hladniji od leda, pa ipak temperamentniji od moldavijskog makroa. Biti uber čovek, sposoban da popije više nego što drugi naruči. Otvarati pivo okom, količinu meriti u gajbama, pri spravljanju špricera računati da je uvek zima. Jednostavno, biti džek, a ne truditi se iole.

    -Brate, moram ti reći, onaj tvoj rođak je lud čoveče, nikada se nisam tako proveo sa nekim koga ne poznajem.
    -Ih, brate, pa moja krv.
    -Daj, ne seri, šta ti imaš sa njim, čovek je sinoć uključio Pajin mod, a ti si bio ko i uvek u svom fazonu, niti piješ niti suknje skrnaviš.