Prijava
  1.    

    Penzos-hrčak

    Stariji sugrađanin (obično penzionisani pripadnik JNA)koji nikad ništa ne baca. Majstor za sve i velika stipsa - radije će spojiti 5 komada žice od 20cm nego kupiti jedan komad od metar! Uz stan sa 2 terase obično ima podrum, garažu i jednu šupicu koju je napravio u uglu zajedničkog dvorišta (od dasaka koje je pokupio 1979. sa nekog gradilišta - "vidi ti šta su oni hteli da bace - a zdrave daske, sipac nigde nije napao!"). Ima kola (narandžasta Lada Specijal karavan), ali ih retko vozi jer ne može da im priđe od pregorelih motora od frižidera, natrulih vodokotlića i delova za sva moguća vozila (pažljivim pregledom se može otkriti ko je šta vozio u naselju u poslednjih 30 godina). Ima i prikolicu (privezana lancem za obližnju banderu), kojom preveze deo krša u vikendicu kada iskopa kola iz garaže (otprilike kad dođe vreme za registraciju). Terase su mu takođe zatrpane starim otomanima i kuhinjskim delovima, a ispred garaže obavezno stoje 2 ili 3 mašine za veš (Obodin) sa kojih treba da skine motor i bubanj. U podrumu se ne može proći od starih televizora, radija-lampaša i "baterija"(izraz za slavinu i tuš izjedna), pokupljenih pored kontejnera ili od komšija, a takođe ne manjka ni šupljih kazana od bojlera.Konzerve od pašteta, sardina i mesnog nareska ne baca, zgodne su za šrafove. Toalet papir ne kupuje, već se briše starim priznanicama za komunalije i iseckanim papirom iz mesare (pre toga naravno skine najlon i ostavi ga u fijoku sa kesama), koji gužva u toku meditiranja na šolji da bi bio mekši. Najčešće rečenice su "može da zatreba", "vidi šta je neko izbacio,", "vidi, kao novo!",... Kada napuni sav raspoloživi prostor u svom vlasništvu, zauzima vešernicu i hodnike, ne mareći mnogo za gunđanje komšija "kojima se taj lom na glavu popeo". Ako vam fali neki deo da bi kompletirali babin radio RIZ iz 1961., on ga sigurno ima - "samo ne zna tačno gde je to ostavio". Ratuje sa Ciganima što skupljaju stare stvari i lokalnom dečurlijom što mu skaču po prikolici. Redovan je posetilac zemunskog buvljaka, odakle se nikad ne vraća praznih ruku (stona lampa iz vremena okupacije, Iskrina pegla sa pletenim gajtanom - radi 100%, crevo za usisivač sa samo 2 zakrpe...). Skupljanje traje dok mu ćerka i zet ne dobiju otkaz kod stanodavca i reše da se vrate da žive s njim - tada 90% njegovog blaga biva izbačeno pored kontejnera, na veliko zadovoljstvo komšija i sakupljača sekundarnih sirovina. Ali on neumorno nastavlja da sakuplja sve na šta naiđe, i u roku od par meseci popunjava svoje magacine do maksimuma.

    Primeri:
    "Vidi što sam našao dobar otoman, malo sipljiv ali udoban, a nigde nije ni oštećen!"
    "E ljudi su čudni, neko izbacio u parkić čitavu VC šolju, sa sve daskom! Nigde nije pukla, samo da se opere!"
    "Kupio sam na buvljaku mikser za ručno mešenje testa, kao nov, 20 din!"
    "'Ajde da mi pomogneš da prenesem ovu veš-mašinu ispred garaže, izbacio je komšija Moma, a radi, samo je kazan bušan."
    "Nađoh danas kod kanti motor za veš mašinu, od toga ću da pravim kosilicu."