Vrhunac kapitalizma i globalistickog nacina razmisljanja, cije je seme palo i na nase tlo.
Pomenute kante mogu se videti u manjim gradovima, urbanijim selima, ili mirnijim delovima grada gde ljudi pretezno stanuju u kucama. Predstavljaju bespotreban trosak i vrhunac snobizma, kao i stvar koja utice na rast covecijeg ega, jer samim koriscenjem istih, neki ce cak i svoje djubre vrednovati vise nego tudje i nece dozvoliti da se njegovo drazesno smece mesa sa tudjim otpacima. I ne radi se samo o odlaganju, vec je trebalo malo vise prosetati, a setnja je zdrava!
Kontejner je, u deponijskom smislu, pokretac drustvenog zivota, za razliku od zelenih kanti, oruzja asocijalizma.
Nekad: Pera odlazi do kontejnera. Nalece na Miku.
P: "Komso, kako ide?".
M: "Evo, gura se nekako. Jesi li gledao sinoc Ligu sampiona?".
P: "Jesam! Batistuta stvarno igra kao zmaj. A sta kazes za onu reklamu za pivo?".
M: "E, dobra reklama skroz! Nego, kad smo vec kod piva, da odemo da popijemo po jedno?".
P: "Idemo!". (Odlaze na pivo, ali se ne zadrzavaju na jednom, a pritom izvrnu teme od globalnog zagrevanja do krize svinja u Kazahstanu)Nekad: Stana i Cana dosle da bace djubre.
S: "Zdravo, komsinice! Kada si uradila taj mini-val. Odlicno ti stoji.".
C: "Prekjuce, Sanja mi uradila. Ostavila mi je katalog, mogla bi da dodjes da pogledas uz kaficu.".
S: "Pravo zboris, Stanislava!"I ko zna koliko poznanstava,kvalitetnih razgovora i dobrog druzenja se desilo nakon odlaska do kontejnera.
Danas: Izadjes iz kuce/zgrade, imas tri metra do kante, ali i to ti je tesko. Otvoris, ubacis- gotovo. Nema mesta spontanosti, cist mehanicki proces.