Prijava
  1.    

    Pojava bežičnih telefona

    Pojava bežičnih telefona donela je velike promene u našu svakodnevicu i mnogo olakšala komunikaciju: možeš da šetaš po kući, pereš sudove dok pričaš ( malo se ukoči vrat, al' bože moj), sediš na wc šolji, a ako živiš u drugačijoj sredini možeš da čuvaš ovce na njivi iza kuće, sediš na hoklici, grickaš travku u uglu usta i pričaš s komšijom dok se gledate preko tarabe.
    Još kulije je kad imaš 2 bežična telefona i dva fiksna broja, pa možeš da zvrcneš nekog od ukućana kad ti nešto zatreba. Ovo obično traje prvih mesec dana dok te ne smori, i dok ćale ne vidi telefonski račun.

    Primer 1:

    Gvozden: Alooo
    Živorad: Eee, komšo. Čobanišeš,a? Vidim te ja preko tarabe!
    Gvozden (maše mu) : Desi sunce mu poljubim! Nabavio i ja ovaj teleVon, ali numem da rukujem s njim. Onaj moj unuk, od ćerke, se razume u ove kompjutere, moram ga pitati da mi pokaže.
    Živorad: Jašta, ova deca znaju sto čuda. Nego ajde pređi kod mene 'vamo, na jednu ljutu, viš' da su ti te ovce mirne ko bubice... A i čuva ih taj tvoj ker, Rundilo.
    Gvozden: Eto me, idem. Reci Milunki i da pristavi jednu kaficu...

    Primer 2:

    Stariji brat iz svoje sobe zove mlađeg brata, na drugi fiksni:

    M: Halo.
    S: E mali, aj donesi mi nešto slatko iz onog tvog šteka i cigare, ostale mi u dnevnoj.
    M: Neću. I ne troši telefon, tata će da nas grdi. I reći ću mu da pušiš!
    S: Ma ne kenjaj, učim ceo dan, opao mi šećer, donesi mi kad ti kažem! Nemoj da ti dođem tamo u sobu, da ti polomim ta mala jajca!
    M(plačljivo): Evo doneću ti. I nisu mi mala jaja!