Dođe to tako kada dojučerašnji mačo muškarac postane obični čovjek od krvi i mesa kome jedno žensko čeljade pomuti kockice u glavi olako k'o alasi riječno korito u sezoni lova s ribarskom mrežicom, a oči mu se zacakle k'o prozori radišne domaćice. Unutarnji nagon, skrojen od jednog njenog pogleda ili sehi poze u kojoj se slučajno našla, dovodi do totalne amnezije u mozgu i gubljenja u prostoru, te na momente ne vidiš nikog oko sebe. I džaba od svih zastavica i domovina na svijetu, džaba od svega, ako ona nije tu kada je zamisliš... Moment kada odeš na more sa rajom, zastavica i domovina na sve strane, albanskih, bosanskih, hrvatskih, srpskih, svih zemlja Ujedinjenih naroda... Oni svi gledaju kako se vijore zastave, gledaju raznolikost domovina, a tebe boli kurac... Izgledaš kao lovačko pseto kad pokisne u šumi, sa zamišljenim pogledom koji vodi u daljinu, tačno do njenih odaja.
- Sine, pa danas je tekma, mogli smo otići, čujem da će doći i Slađa, pa da joj bacamo fleške.
- E, dobro si... Zovem i Šomija, bolje da nas ima više.
- Mislim da neće htjeti, ali eto probaj.
- Što ne bi htio?
- Ma pokis'o frajer. Ona Jasna mu pokazala sisu i on hoće da je ženi. Lik se zaljubio do ušiju, nit s kim priča, nit gdje ide. Osim s njom na kafe. A švedske akcije ni na vidiku.
- 'seto zaljubljeno! A ništa onda, biće više za nas.
