Prijava
  1.    

    Porodično gledanje sportskog događaja

    Više dođe kao vraćanje svih nas u prošlost nego definisanje nečega.

    Nekada je to izgledalo ovako:
    Čitava porodica se okupi, jer fudbalska reprezentacija brani obraz njihove otadžbine. Obično su to svjetska ili evrpska prvenstva. Ljetni dani, zamrače se prozori da svjetlost ne utiče na kontrast boja na TVu (obavezno proizveden u Ex-Yu), zavisno od starosne dobi ukućana pije se 'ladno pivo, guja rakijica ili kakav slabo razgrađeni sok za najmlađe. Urla se i skače po kući, psuju se članovi porodice onom ko propusti šansu da osvijetli obraz otadžbinske reprezentacije. Urla se kao da nas neko stvarno čuje. Em ono sunce prži kroz zastor, em atmosfera dok slušamo i gledamo glavu porodice kako se nervira, jer je on trenutno najbolji stručnjak, ali eto, zadesila ga druga sudbina. A onda kad se završi utakmica trk sa drugarima na livadu ili ulicu, i naravno, najjači lik uzima za sebe ime najboljeg strijelca sa utakmice.
    Danas:
    Haj-tek TV kojem ne smeta ni radijacija a kamoli sunčeva svjetlost. Fotelje koje nas masiraju i olakšavaju kičmene tegobe bolje nego kosmodisk. Gledamo blijedo u TV, eventualno neko dobaci neki komentar o nekadašnjoj i sadašnjoj reprezentaciji, navijačima, kakve boje im je dres sada a kakve je bio nekada. Kao da je ovaj ubrzani život i sve na dohvat iscrpilo energiju iz nas. Više nas ništa ne raduje, kao da odgledamo tu utakmicu jer odajemo počast nekadašnjem strastvenom navijanju. Život je postao siv i pored ovolikog šarenila, ili nas je baš to šarenilo zaslijepilo.

    Pobjeda Jugoslavije, izlazimo na ulicu.
    Najdeblji lik je naravno Ivica Kralj, jer je on golman, ne može trčati, i on je mačka od golmana.
    Najjači lik je Savo Milošević, jer on zabija golove. Najgprgaviji je naravno Zoran Mirković (sjećate se onog crvenog protiv Hrvata). I tako dalje.

    Danas pobijedi Srbija (rijetko), klinci se okupe, odu do kladžera da podignu crkavicu koju su dobili i odlaze u obližnju birtiju da ispoštuju dobitak i prokomentarišu bezglavo jurcanje Krasića i bace komentar na Pantelića koji se obavezno krsti kada ulazi u igru, a za vrijeme meča se krsti publika.