Prijava
  1.    

    Požarevac

    Grad poznat i kao Slobingrad, Bambilend, Miloševićlend, Srpski Kumrovec. Rodno mesto bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića (preminulog u Hagu). U svakom gradu u Srbiji pljuvan tokom devedesetih (pa čak i sada). Po pričama onih koji nikada nisu kročili nogom u njega, futuristički grad sa sređenim ulicama, diskotekom najvećom u Evropi, zabavnim parkom boljim od Diznilenda, bukvalno, pravi futuristički grad.

    Tužna istina je da Požarevac ništa nije imao od toga što je sin bivšeg predsednika "držao" grad, sve se razvijalo u negatvnom pravcu, a čak ni danas nije bolje.
    U okolini postoji gomila gastabajterskih sela koja na taj način daju nerealnu sliku o "viskom standardu i kupovnoj moći" građana. Ljudi kao ljudi, ni bolji ni lošiji kao u ostatku zemlje, sa tendencijom sve bržeg odlaska u "tri lepe".

  2.    

    Požarevac

    Bilo koji grad u Srbiji tokom vrelih letnjih meseci.

    - Bratiću, da ne znaš možda kol'ko ima od Požarevca do Požarevca?
    - Jebemliga, autoputem oko sto, sto dvaes' km... a možeš i preko Požarevca, samo ti je duže.
    - Al' ne platim harač na rampi...
    - Pa da.

  3.    

    Požarevac

    U slengu kafanskih muzičara, pod ovim pojmom se računaju svirke u Požarevcu i okolini, a u tu istu okolinu se računaju i Kučevo, Veliko Gradište, Petrovac, Kostolac i okolna mesta. Sve je to Požarevac, za prekaljenog asa vašara, svadbi i ostalih veselja pod šatrom.

    Možeš biti velika zvezda, možeš da nastupaš i u milanskoj Olimpiji, Karnegi Holu, u Srbiji pravi muzičar postaješ tek kad okrvaviš prste i odereš grlo od pevanja u Požarevcu i okolini. Ko preživi, smatra se muzičarem.

    - E, matori, ne znaš ti kako moj bend vole ljudi. Nastupamo minimum 2 puta nedeljno, leti skoro svaki dan po klubovima, pare samo pljušte, trebalo bi da gostujemo na TV-u za par dana, a planiramo i da snimamo album. Nisam ja od juče, ja sam ozbiljan muzičar, vodim ozbiljan bend.

    - Nisi ti svirao u Požarevcu svadbu. Tri dana bez stajanja, samo pičiš dvojku, a dvojka ti je i "Kuće male krečene u belo" i "Igra rok 'en' rol cela Jugoslavija". U čelo šatre stoji orkestar, s jedne strane mladin deda, s druge strane šatre sedi starojko, a u sredini kum. Svaki drži pušku. Slučajno li stane ceo orkestar, ne odsviraš li im pesmu na uvce, ne odsviraš li im kolo nego im pustiš matricu, bolje moli Boga da im puška zanosi bar metar u stranu, inače ćeš biti izbušen k'o cigansko rešeto. Posle svadbe nam svima u orkestru krvavi prsti, nokti otpadaju, pevaljka ne može 10 dana da priča, al' kad se odradi dobar pos'o, pare samo pljušte, plaćaju ne pitaju za cenu. Nego ide nas desetoro pa sviramo na smenu, jer muzika ne sme da staje. Zato klinac, ne seri, ni nos još ne znaš da obrišeš, a već bi album i nastupe na televiziji.