Prijava
  1.    

    Pozivnica za svadbu

    U nekim slučajevima ekvivalent smrtnoj presudi. Parče ukrasnog kartona nažvrljano krasnopisom koje u primaocu izaziva zebnju poput višemesečnog računa za struju u zimskom periodu. U zavisnosti od finansijskog stanja primaoca, njeni efekti su manje ili više izraženi, ali gotovo nikad ne prolazi bez nekih posledica. Sem u normalnim zemljama, gde je ljudi dočekuju sa radošću kao što bi i trebalo da bude.

    - Ženo, je l' bio poštar? Je l' stig'o račun za telefon?
    - Stig'o, Božidare, stigo... A stiglo i još nešto pride.
    - Šta? Platio sam struju prekjuče... Šta je stiglo?
    - Pozivnica za svadbu od Vitomirovića. Žene starijeg...
    - Ijao, majku im krvavu!!! Pa, kud baš sad, dušmani?! Bolje da mi je stig'o poziv za vojsku, sad bi' pevajući otiš'o... Pa, taman što sam izmirio poslednju ratu kredita... E, ne da ti se da staneš na noge, moj Božidare, samo rashodi na sve strane...
    - 'Ajde, ajde, šta kukaš toliko?
    - Ma, kako šta kukam?! Jesam im 'nomad tražio pare na zajam, nema tome dva meseca... "Nemamo, Božidare, kriza..." Kurac moj nemaju! Kako prave svadbu sa trista zvanica kad nemaju?!
    - Pa, morali ljudi da se stisnu, trošak je to...
    - More, stisnem im ga majci, pare oni 'oće to je... Da se Božidar isprsi, k'o uvek... E, pa, kurac će moj da dobiju! Odnećemo im dva'es' evra, i ni dinar više!
    - Dobro, Božidare, kako ti kažeš...
    - Ma, šta kako ja kažem?! 'De je ona dedina prepečenica, da trgnem jednu, šlog će da me 'trefi?!
    - Znaš ti dobro 'de je. Trgni, samo nemoj da preteraš. Kol'ko je jaka, mož' i od nje šlog da te udari...