Fora na vaš račun.
-Ljudi da vam ispričam kakvu fotku on ima sa ekskurzije?
-E brate, glupa fora...
„glupa fora“
Tačno ta rečGlupa fora1 definicija →
Izraz kojim se želi izraziti da je nešto dobro, kvalitetno, uspješno, poželjno, priznato u društvu ili određenom socijalnom krugu. Kažemo „baš je fora“ za nešto što nam se sviđa, s čime se slažemo. To može biti neki premet (uptrebni, umjetnički, ukrasni), neka radnja, aktivnost, zamisao, ideja, teorija… Za bilo što što nam se učini „kul“ možemo reći „baš je fora“.
Etimologija ovog čestog sleng izraza nije mi poznata. Kao zadrta romanistkinja, u ovakvim slučajevima posežem za latinskim. Moja istraživanja dovode me do mogućnosti da je „fora“ množina riječi „forum“.
FORUM (lat): trg, mjesto javnog okupljanja, tržnica, pijaca, ali i sud, sudnica – riječ čiji korijeni sežu do grčke riječi PHORO – nositi. Modernija tumačenja uzimaju u obzir i riječ FORIS – izvan, vani.
FUORA i FUORI (tal) od FORAS i FORIS (lat) – čini se da su ovo množine starog izgubljenog oblika FORA – vrata! Povezujemo s: DVAR (sanskrit); DUVARA (antički perzijski); DVERU – DVOR- aula, kuća, dvorac (slavenski)… da spomenem samo neke razvojne faze i pojavne oblike.
Može li se dakle reći:
1. Definicija je ko vrata!
2. Ma super je, ko kuća!
3. Možeš s tim na trg, možeš da prodaš po najboljoj cijeni.
4. Odlično je, to će izdržati svaki sud!
5. To je fora! Ova definicija je fora.
Metafora je stilska figura koja znači skraćeno poredjenje. U ovom slučaju predmet koji se poredi je osoba koja je predmet zajebavanja tj. meta fora. Tu osobu uglavnom poredimo sa pogrdnim likovima i nazivamo takvim imenima. Cilj je ''metu fora'' iznervirati što više u što kraćem vremenskom roku. Najveće je zadovoljstvo ako je ta osoba novajlija u društvu i nije ni svestan značenja svega toga.
Dušan : Brate, noćas je Nikola meta fora a?
Nikola : Kakve sad ja imam veze sa metaforom. O čemu vi to?
Dušan : Ma opušteno, shvatićeš. Samo se dobro drži, ulaziš u ringišpil.
*podrazumijeva se, dobra fora
Fora (tj. bacanje iste) je kategorija humora koja se brzopleto penje ka vrhu najpozeljnijih talenata. Od dobre fore se punih pluca danima zivi. Dobra fora je bitnija od istine, i na dobrom je putu da zasijeni i materijalne, dosad neupitno ustolicene, prioritete i potrebe. Smijeh izazvan dobrom forom, mjerilo kvaliteta i intenziteta iste, nekontrolisan je, spontan, i iskren. Takav smijeh odagna crne misli, i utice na zaborav neprijatnosti stimulativnije nego li bilo koji oprobani lijek.
Prije dvije godine... Ponestalo mi je fora. Doslo je bilo vrijeme da se spasim, cuj spasim, skrasim! U jednoj zemlji bez aorista to bjese. Govorili su mi da nadjem svoje mjesto u ovom sistemu, da sam mlad, zgodan, pametan, i beo. Govore mi to i sad, istim rijecima, ali sa nekim plasljivim demunitivom u glasu. Sad sam malo manje mlad, manje zgodan, manje pametan, i manje beo. I sto je najgore, a sto mi niko ne govori - ostao sam bez fora.
Zapocinjem vic: "Posao covjek kod doktora da cuje vijesti o sinu. Kaze doktor: Gospodine vas sin ce prezivjeti, ali je izgubio prste na rukama, i vise ga ne mozete zvati Krsto, jer NEMA KRSTA BEZ TRI PRSTA."
Vec kod doktorove replike, ispadam iz uloge. Sva energija, sva krv iz doktorove grimase na mom licu, odstruji kroz pete u zemlju. Na licu ostane bezizraz, a doktor, otac, i besprsti Krsto, postanu dosadni, stvarni likovi. Kroz glavu mi, na tren, proleti slika Krsta kako sebi kida prste, fore radi.
Prije dvije godine bacio sam sjajan fazon. Bjese to ostra i duhovita replika jednoj progresivnoj djevojci sa cuclom na dugoj pertli oko vrata, djevojci koja je sakupljala pare za neku djecu, negdje. Jedan sjajan spoj ucenog sarkazma i sarmantne dobrodusnosti (Ne lazem, krsta mi!). Neko vrijeme nakon toga nisam ni shvatao kako sam postao sumoran, tezak kao zemlja, neko ko u sred recenice ostane zagledan u tacku iza zida, za koju je siguran da je niko sem njega ne vidi.
Ne tvrdim da je istina, ali evo kako volim da mislim: Covjek koji ostane bez fora, dobije sposobnost da vidi kroz zidove. Zbog ove misli, sve cesce se pitam, da li ja to mozda i nisam ostao bez fora, nisam ih pogubio, vec sam ih se odrekao svojevoljno? Ovo mozda i jesu puke racionalizacije i trabunjanja hronicno dosadne osobe, ali meni ovo rjesenje ne djeluje uvijek toliko besmisleno.
Namjerno naivan covjek je apsurdna osoba, nepristupacna, mozda dobra u dusi, ali svakako nepozeljna za zezanje. To je problem, govorili su, jer, namjerna ili ne, naivnost je naivnost, i ona iskljucuje kapacitete za poimanje dvosmislenih povezivanja slika i rijeci koje traze kreativnost sa obje strane humora. Naivno je bilo ocekivati da satira moze biti vise od fore, i da se preforsirani pokusaji mogu zavrsiti izvan samodestruktivnog cinizma. A, evo kazi, zar postoji neko ko voli ljude koji zaviruju madjionicarima u sesire?
Cuvaj se ljekova, govorili su mi. Rekose mi, bez zezanja, da oni donose par uspjesnih fazona na jezik, ali zauzvrat ti odnesu osmjeh pri rastanku. Ne budi lud, nisi ti prvi koji se pita ta ista djecacka pitanja, to su bolesti koje se preleze u pubertetu, zivot je nesto drugo, ej! I u pravu bijahu, skoro sa sigurnoscu se moze reci. U ovom post-futurizmu sve je poznato: Nije stvar u pitanjima i odgovorima, smrt je devalvirala, godine se broje odastraga; stvar je u forama, fazonima, igrama rijeci, vicevima i zaboravu. Tihom, bezbolnom, nepritajenom zaboravu.
Pojava u razgovoru sa osobom koja oskudeva sa smislom za humor tako da razgovor potraje, pa ista fora svakom rečenicom gubi svoju draž.
razgovor u školi
-I, šta ćemo sa Igorom? On nikako da počne da uči nešto, ima da padne razred...
-Zato se kaže: "Batina je iz raja izašla".
-Kakve to veze ima sa njim?!
-Pa... kao fora, prebijemo ga ako ne bude učio.
-Ja ga ne bih tukao.
-Pa ne bih ni ja, samo se zajebavam.
-Aha. Dobro...(zbunjen izraz lica)
Ta fora, prava fora, THE fora, ona koja će ostati za vijek vjekova, koju će koristiti tri sledeće generacija, koja nikad neće zastareti, bezvremena i večna, uvek u modi. Ta fora se ne smišlja, ta fora se ne planira, njen nagoveštaj ne postoji ni u najvećim dubinama uma - ali kad dođe pravo vreme, na pravom mestu, ona se pojavi, niotkuda...i kad vam dođe, prosto možete da čujete hor devica kako peva u daljini dok se sa neba spušta zlatni zrak svetlosti, i vi je izgovorite. I svi će se smejati, čak i najubedačeniji najžalosniji, čak i lik koji sedi u ćošku i kontemplira o tome kako će rezati vene večeras. I pričaće unucima da su prisustvovali prvom odvaljivanju te legendarne fore, a unuci će im reći "Daj matori ne seri" kao da je rekao da je bio prisutan kad su razapeli hrista.
Vrh fora.
(Razgovor između dva druga)
Lik 1: Joj kakvu sam foru čuo za startovanje.
Lik 2: Kakvu brate ?
Lik 1: Pa stisneš kvačilo,ubaciš u prvu i dok levom nogom polako popuštaš kvačilo, desnom pritisneš gas do poda !
Lik 2: Hahaha, Mont Everest brate !
To je definicija koja je glupa u svojoj suštini.
A bogami, i u primjeru.
Fora od srca, prisutna na internom odeljenju bolnice.
Stara fora za loženje onih koji veruju da im snovi nešto predskazuju.
Vi - Znaš da sam te sanjao noćas?
Neko - Ne seri.
Vi - Ozbiljno. Ulazim ja u neku mračnu prostoriju, gledam levo, gledam desno kad vidim nešto u ćošku.
Neko - Šta ?
Vi - Pa video sam jednu teglu i tebe nategli.
Neko - Šta li može značiti kada sanjaš teglu?
