Opis kvaliteta mesa u nekoj prodavnici brze hrane.
-Ja gladan. -Aha, i ja bi mogao nešto da čalabrcnem. -Gde ćemo? U Čili? -Ne bre. Pa da mi daju meso od jadnog Džekija što im je lajao oko lokala? -Kako to misliš? -Fino. Av av, mrš, av av, cap, skiič. Eto. Sekira odradi pos'o i Džeki u trenutku postane pljeva.
Pokušaj pojedinih gostiju lokala da na šupački način dobiju sto, popiju tri cuge i na kraju se išunjaju na izlaz ne plativši račun. I taman kada se dokopaš vrata misleći da si sve zajebao, ni na kraj pameti ti nije da su te konobari provalili još u startu (svaki se ponekad opekao) i mašu grmaljima upirući prstom u tebe. Najveća greška gosta, najdraža razonoda obezbedjenja.
- E vidiš druže, meni je ovde dnevnica 800 dinara, a ti umesto da ispadneš frajer pa me častiš, bežiš ko govno. Račun ti je 2200, skrivio si 5000 a mogu da ti ih naplatim ja ili ova četiri ljubazna momka.
Epilog - daješ poslednje pare konobaru, a obezbedjenje ti na kraju ipak nalupa nekoliko šamara.
Način da se činjenice prihvate kao da su date na kašičicu. Dakle, suočavanje sa neželjenom stvarnošću bebinim koracima. Trenutak kada je organizam usresređen na čulo sluha, zbog straha od sopstvene, ili moguće tuđe iznenadne reakcije. Lagano otvarati oko po oko, jer prizor koji je spreman nije baš poželjan za videti, te je potrebno postepeno izlaganje predmetu da bi se uklonio strah.
-UBIĆU SE!!! :naslonio je pištolj na slepoočnicu: -NEE!! :žmuri: -AAAAAA! :minut tišine: -:otvara oko po oko: Brate, skloni taj pištolj...
-Oš kurčine?! :sramotno zatvara oči: -:gleda ga: -:čeka odgovor: -:ćuti: -:lagano otvara jedno oko, zatim drugo: A? -Odjebi seljačino!!!
Lokali u takvim gradovima brzo se prodaju, planu kao gaće na rasprodaji. Kupuju ih svi koji stignu, kinezi, prodavci mešovite robe, indijci. Raspored lokala su sledeći: Pored stanice kinezi, malo dalje kazino, pa opet kinezi, kazino, menjačnica, butik, pekara, kinezi, kinezi, kinezi, prodavnica mešovite robe, indija šop, apoteka, apoteka, apoteka, kinezi, kinezi, indija šop, kafić, kafić, pekara, kinezi... menjačnica, lokal od 100 kvadrata kinezi.
K: Halo, ćeš ideš negde danas? S: Idem do kineza da kupim nešto. K: Kod onih preko puta gde smo išle ili iza ćoška pored butika? S: Ne, nego kod onih blizu škole odmah do kazina. K: E, ajd svrati posle do mene pa da idemo kod ovih što su skoro zakupili ceo sprat. Ima veći izbor. S: Ajd važi. Javiću ti kad budem bila kod apoteke, treba i tamo nešto da kupim. K: Kod koje apoteke? S: Verovatno kod one blizu kafića. Ne, nego kod one koja se skoro otvorila, blizu indija šopa. K: Joj podseti me! Taman tu trebam nešto za kevu da pazarim, ali prvo moram da razmenim evre. S: Imaš menjačnicu 50 metara dalje. K: Znam. Blizu je kafića Seki. Ajd pa se vidimo. S: Ćaos!
Najčešće žensko opravdanje za izdajničku suzu. To što upadne u oko obično ima preko 180 cm. te nikako ne može da upadne, mada često hoće da zapadne za oko.
Ko u oko (ili "ki u oko") - Kada osećamo bol najveće moguće jačine koristimo izraz "ko u oko". To je najveći intenzitet bola koji se može doživeti, veći bol od toga ne postoji! Još jedan od izraza starih ljudi.
Dječija igra sa primorja. Koncept je jednostavan: igraju 3 ili 4 igrača, jedan 'vata i nema prava da roni oko barke, već samo da pliva oko nje. Može jako dugo da potraje i da bude mučno, jer klinci sa dobrim kapacitetom pluća nekada znaju da budu pravi sadisti.
-Alo! 'A'mo vatanja oko barke Lalove! -Ma, vi'imo se, oko Korčulanke da se peglam.