Prijava
  1.    

    "Prosvetljeni" klinci

    Neznam da li ste ih sretali, ali to su oni, koji se očajnički trude da budu zreli. Počeće da koriste žilet, čim ugledaju jednu dlaku na obrazu, dužu od jednog milimetra. Stalno su u nekom fazonu, kao da su proživeli 260 godina, da su videli ceo svet, i sve prilike na njemu, da su prošli sito i rešeto, i da im ništa nije nepoznato, i da su naredni svemu što biva i može biti, jednostavno, kao da su iskusniji od Boga. Oni tvrde da više nisu klinci, iako se često odaju nekim sitnicama. Našli su smisao života, njima je sve jasno, samo što im nije jasno, šta im je to tačno jasno, ali dobro. Oni su prevazišli klince koji su isfolirani, oni su zreli. Koliko god kipteli od besa, praviće se mirni, da bi izgledalo kao da su oni već sve živo videli, i da ti, i da si star više nego oni, nisi na njihovom nivou. Kad god se raspravljaju(a to je veoma često), uvek završe sa, po njima, šsh mat potezom, kažu da neće da se spuštaju na tvoj nivo, a u stvari ponekad i sami produže sa žučnim laprdanjem. Niko im još nije objasnio da nisu uverljivi u svom glumatanju, jer takvi su obično do petnaest godina, posle toga nije interesantno, i povlače se, zaboravljajući na količine sranja prosutog u ime ko zna čega.

    -Ej brate, kako me sad iznervira ona budala, mogao bi da počinim masakr!
    -E moj Nikola, tako to ide u životu! No polako, naučićeš!
    -Molim? Šta to lupaš? Da nisi možda pio živu?
    -Joj, šta da ti pričam, shvatićeš...
    -ALO DETE, IMAŠ TRINAEST GODINA?!?
    -NISAM JA DETE, NEMOJ DA ME NERVIRAŠ BREEE!!! Uostalom, ajde dobro kako ti kažeš.
    -Hvala bogu!
    -Ne, ne, ne, u redu je neću da se spuštam na tvoj nivo!
    -Pa zar se već ne raspravljaš?
    -Nema sa tobom priče, ti si to uvrteo u glavu i sad misliš ti si uvek u pravu, trte mrte...
    -Da li si ti normalan?
    -Ne, nema veze, nemogu da se raspravljam...
    (i tako dok ne priznaš da je u pravu, što ga obraduje ko sedmica na lotou))