Inžinjerski pristup filozofiji
Ako se čovjek mijenja iz trenutnka u trenutak, onda se i radnja mijenja u trenutak.
Ako je poenta dohvatiti flašu sa police, u jednom momentu, ti koji dohvatap flašu si čovjek verzija 1.0, a flaša, koja je takođe podlošna zakonima vremena, jer sve ima svoj tok vremena raspada tj. poluraspada je flaša verzija 1.0.
Prilikom ponavljanja radnje ti si čovjek verzija 1.2, a flaša takođe s obzirom da su podložne uticaju objektivne stvarnosti koja postoji.
Istina je da možete flašu dohvatiti sa police dva puta, i radnja će biti ista, obzirom na stanje flaše prije i posle radnje.
Moj zaključak koji nije nametnut je da možete uraditi istu stvar dva puta, dohvatiti flašu, ali vršilac radnje i objekat neće biti isto kao početi, iako će oboje pretrpjeti iste promjene iks, obzirom da postoje i da su podložni zakonima istog prostrano vremenskog kontinuuma.
U odnosu na vrijeme. čovjek = čovjek + vrijeme, dakle osnova je ista. A kako je flaša takođe flša + vrijeme, dobijamo da je ( čovjek + flaša ) * vrijeme u stvari konstanta c * vrijeme, čime dobijamo da nas prostorno vremenski kontinuum kome pripadamo i po čijkim zakonima živimo, u ovom aspektu zavisi od vremena kao promjenjive.
Ergo, možeš pogledati dva puta na sat, i vidjeti promjenu, a kako si i sam podložan istoj promjeni radnja ostaje ista.
Obzirom da su obje stvari prošle istu promjenu - njihov odnos je ostao isti, tako da je i radnja ista.
Dva put ništa je ništa.
