Prijava
  1.    

    Randevu

    Fin, frankofon, gotovo flafičast izraz za sudar, dejt, izlazak.
    Ono: bliski susret treće vrste sa opcijom kasnijeg lubrikantnog trenja i trešenja pepela postkoitalne cigarete u improvizovani fišek od Glorije.
    Izgovaraju ga a-la Del-Boj poznavaoci francuskog, neretko pripadnici plitke aristokratije i poneki kulturni hipster, koji ionako umesto "Jebo ga bog" kaže "Mon diu", a umesto "ukurac" "Pardon".
    Preferira se "r" Vesne Rrradusinović, što vibrira ko zaglavljen Hilti.

    - Ćao, maman, odoh.
    - Kćeri, kuda hodiš, por favor?
    - Imam randevu sa Milisavom.
    - Nego... Nije valjda da si imala odnose sa njim, a?
    - Ne... Samo u dvojku, to se ne računa.
    - Kako bre ne računa? Jesam ti rekla, mi smo nobles, ne može to tako. Eeeh, taman se rešismo onog Slavka, pogrebnika...
    - Znam, maman, ali nisam se snašla. On ga izvadi i kaže "Daj dvojku od devojku" i ja, onako konsternirana kažem "Pardon", a on meni "Samo izvolite". I nisam se snašla, eto.

    PK

  2.    

    Randevu

    Sastanak.

    -E Slavko kućo.Gde si nema te ko mršavog popa.
    -E'o krenuo do grada na radnevu sa nekom malom, šarmantnom crnkom, otvorenih shvatanja i jačih grudi. He, he.
    -A taj rad. Pa vidim ja spremio si se ko za onaj svet.
    -Ma to mi je gotovo postala uniforma, provalio sam neki čet na Košavi i sad sam uleteo u žešću priču sa svakojakim cupikama. Znači jurim sa sastanka na sastanak. Ne pitaj.
    -A, pa kako ide?
    -Pa krenuo sam fazon pre tri dana, do sad još ništa nisam uradio, al javiće mi se, valjda. Od juče sam krenuo da furam ovo dedino odelo sa mature, nema da omane, mada, ispušio sam ga juče, al danas je sudnji randevu!
    -Kapiram da ćeš tako obučen doživeti dežavu.