Prijava
  1.    

    Razlog slabog pamćenja ženskih imena na žurci

    Ortak mi je rekao da je na žurku doveo jednu malu, samo za mene! Posle dva popijena piva, prilazim mu i kažem mu da sam spreman da se konačno upoznam sa njom. Odlazi do nje i kreću u mom pravcu, a meni je frka bez obzira na to što sam malo popio.
    Pa dobro - imam par sekundi da je impresioniram!
    Približavaju mi se. Sada su već na 3 metra od mene. Primećujem da je mala zgodna. Sve su bliži. Vidim joj i nos i usta, i fino to sve izgleda. GRUDI. KOLIKE GRUDI IMA. Stefane, saberi se, ispadni šmeker - gledaj u oči! Šta sad? Pa podigni malo ramena, skroz si grbav.. e tako. Sad malo da izbacim grudi, neka vidi da sam vežbao onih mesec dana prošlo leto. Da li da nabacim neki kez? Pa neću da ispadnem neki seljober koji se smeška non stop.. a neću ni da misli da sam neki dosadni štreber. Ma nasmejaću se malo. ČEKAJ BRE! Pa juče mi onaj kasapin, da ne kažem zubar, vadio trojku. Ima da pobegne devojka čim me vidi. Dobro, znači samo krajičkom usana ću se osmehnuti. Hm, a kako da joj se obratim? Da li da kažem svoje ime dubokim glasom, normalnim glasom? A možda je od onih koja više voli one isfeminizirane. Ma reći ću nekako srednje, zagonetno.. misteriozno. Da, da, da. Pale se one na to. Evo ih na metar od mene! Ček, da li da je startujem sa nekom forom za Zemunce? Ili.. ma ne, sve su posle mog vica rekle da im se desilo nešto mnogo loše u stanu i da sad moraju da idu. Uuu, ova je bomba, pa znači moraću dobro da je napijem da bi joj bio lep večeras. Obavezno da stisnem biceps, baš sam se razbacao od onog dana kad sam mešao malter kod Žike (već su došli, nesvesno pružam ruku, izgovaram svoje ime). Aham dobro, znači ovu moram da dovedem gajbi. A KITA! Matorci se vratili sa Zlatibora, gde ću sad da je vodim?
    Ček', bre, ova mi je rekla kako se zove?