Prijava
  1.    

    Razmena učenika

    Svi se tome raduju, svi jedva čekaju a u principu kad odemo kod naših inostranih prijatelja, sve se svodi na abnormalnu želju za srpskom kuhinjom, za srpskim provodom i za Srbijom. I koliko god kukali kako nam ovde ne valja, dok smo u tuđini noćima sanjamo pasulj, podvarak, ajvar i punjene paprike, naše diskoteke i dinare!
    I jeste da kad se vratimo u Srbiju, oči nas zabole od nesređenosti, prljavštine, starih i oronulih zgrada, ali zato čim izadjemo iz autobusa poljubimo tu prašnjavu zemlju i kažemo: KUĆI SAM - ovo mora da se proslavi.

    Halo, mama, prešli smo granicu... slušaj... sve je super, da, da... ma ne mora niko da me čeka, daj samo stavi pasulj! E može i sarme super!!! Ajde, ajde.... vidimo se!