Diploma privatnog fakulteta.
-Brate moj, napokon završih Megatrend!
-Blago tebi...
-Vidi, evo i diploma.
-Super. Mada, Perfeks je jeftiniji, a bolji.
Onaj zajeb od osjećaja koji nam se javlja u teškim trenucima i samoći, kada oko nas vlada apatija ili ludilo, izmješano sa našim unutrašnjim melanholičnim stanjem . Bijedan pokušaj da se uzdignemo iznad svakodnevnice i ljudi koji nas okružuju, iznad svih sitnih i tako nevažnih situacija koje nam se dešavaju. Misao koja nam pruža onaj sladak osjećaj samoljublja i samovažnosti, da makar na trenutak, za sebe, pomislimo da smo centar univerzuma...
Dugo je pokušavao da joj se svidi, trčao za njom, pisao joj pjesme, ali nikad nije imao hrabrosti ni samopouzdanja da joj priđe i kaže šta misli...Na sve njegove moleće, skrivene, periferne, poglede ona je samo sklanjala glavu, kao da ga osjeća kao teret. Tek ponekad, kada bi se malo napio, oslobodio i počeo da je smara svojim nepovezanim pijanskim riječnikom, ona mu je govorila da je on poseban, drugačiji i da joj je nekako drag, ali na svoj način...
To veče kada ju je vidio sa lokalnim šmekerom, samo se napio do bezumlja, i ponavljao sebi rečenicu:"šta me briga, možda sam ja zaista poseban"...Kažu da je najveći uzrok smrti u ratu sam osjećaj koji se pojavi kod vojnika, da je on poseban, i da mu ne može biti ništa. Tako je i on, već pijan od neke rakiještine, od mirisa baruta i praskanja bombi, na komandantovu naredbu "juriš!" krenuo prvi, jurnuo kao bik, s podignutom puškom, spreman da pobjedi. Imao je onaj čudan osjećaj blaženstva, da sve može, da ga nešto štiti, da je poseban... I onda čudan osjećaj u grudima, i topla tečnost razlivena po stomaku...
Kada se udružimo majstor i ja, pa onda tako, sjedinjenih snaga, napravimo sranje kakvo pojedinačno nikako ne bi mogli!
Početak seksualnog života čoveka koji je kao devac završio u zatvoru.
Vremenska odrednica za označavanje dalje prošlosti.
-Pa dobro čoveče, odakle ti na fakultetu? Moja tetka Slava te zapamtila kao studenta, studirao si sa mojim bratom koji već ima dvoje djece, evo sad slušaš predmete sa mnom. Je li majke ti, jesi upamtio kad si upisao ti ovo?
-Au brate davno. Još dok su marke bile. Klara Šuman mi najbolja drugarica bila.
U našem narodu sinonim za nekvalitetan život. Zašto je to tako nije mi jasno. Gledajući par džukaca koji se vrzmaju glavnom ulicom mog malog grada, došao sam do zaključka da je istina posve drugačija. Naime, pas (zvaćemo ga Mišo) crne boje, živi život kao lutalica. Iako mu status u našim očima nije zavidan, i nadležni ne čine ništa u cilju njegovog situiranja, čini se da to njemu ne predstavlja nikakav problem. Još ni jednom nisam prošao glavnom ulicom a da Mišo nije taslačio neku pohotnu kučku. Možda one nisu uglađene i fensi kao francuske pudle, možda se farbaju jeftinim bojama, ali poenta je da Mišo nikad nije suva kurca. Takođe, on nije ni mršav iako bi se to moglo očekivati od lutalice. Mišo nije gadljiv, strpljivo te sačeka da dovršiš burek na zidu ispred pekare, i zatim u slast pomaže onaj okrajak koji si bacio jer u njemu nije bilo mesa. Mišo nema problema ni sa kupanjem. Dok većina onih, koji svoj život ne kvalifikuju kao pasji, preko volje obave svoju nedeljnu dužnost, Šomi kupanje ne jebe i iz principa odbija pranje čak i vikendom. Mišo prezire njujorker fensere i iz tog razloga odbija da nosi odjeću. Mišo nema komplekse, i kod njega ona rabota slobodno landara i svima je na izvolte. Mišo je car i ja mu zavidim.
-Kako živiš brale?
-Pasji život, šta da ti kažem.
-A boli te kurac, može ti se.
U zavisnosti od tumačenja može da ima totalno suprotna značenja. U jednom slučaju ćeš jebati, u drugom ćeš najebati.
1.
Zgodan si momak, imaš pare, dobro porijeklo, dakle viđen si. Svi te vole, ribe vuku za rukav da ih plodiš.2.
-Stani pizdo opanak ti jebem čobanski!
-Će da stanem, al kad vratiš tetku za pojas. A i šta sam ti uradio koji moj?
-Peo si mi se na ženu!
-Nisam stari očiju mi.
-Jesi, jesi. Viđen si!
Preporuka ortaku koga je riba ostavila pred ljeto.
Situacija doživljava svoju kulminaciju. Misterija se razrješava, a kombinacija neposrednih dokaza vodi zaključku ko je vinovnik inkriminišućeg djela.
Baba: Bem mu miša, opet je neko omlatio pola tegle pekmeza. Drugi put da me orobe, za nedelju dana. I šta ja sad koj kurac da radim? Joj Horejšio, bem te narandžasta, de si sad kad trebaš. Ček ček. Šta ja to vidim? Sjemenke krastavca u tegli pekmeza. Odakle to? Neko je umakao krastavac u pekmez. Ko je dovoljno idiot da to radi? Razmisli Stano. Opa! Miladinka ?! O Miladinka!
Miladinka: Reci baba?
Baba: Što ono izbaciše tvoga sina iz sedmog razreda?
Miladinka: Što im jebem majku. Ništa nije dijete skrivilo, igralo se na odmoru sa macom i stavilo joj petardu u dupe. I onaj bolesnik direktora ga izbacio. A što pitaš baba?
Baba: Ništa, ništa. Interesovalo me onako. (U sebi) Klupko se odmotava, najebaćeš mali bolesniče.