U cilju zakljucivanja o njegovim filozofskim stavovima analiziracemo njegov hit 'Kuca poso:
Kao prvo, s obzirom da zivi u Nju Jorku gradu, mozemo lako zakljuciti da on spada u domen zapadne filozofije. Njegov najveci komentar je na polju etike, i to kroz opisivanje muka radnicke klase: Kuca poso, poso kuca. Samim tim on ukazuje na probleme sindikalno neuredjene radnicke snage, koja ne moze da se izbori za posteno radno vreme, sto ga svrstava rame uz rame sa ekonomskim filozofima, najociglednije Marksom i Engelsom.
Potom dolazimo do stihova 'Eto sta znam, nista ne znam, a dje da znam': to uveliko podseca na cuvenu Sokratovu recenicu 'Znam da nista ne znam'. Iako bi se 'A dje da znam' moglo shvatiti kao aluzija na lose obrazovanje, ipak je veca mogucnost da se stih odnosi na polje epistemiologije, te on kroz ove stihove izrazava svoju nepoverljivost prema ljudskoj mogucnosti saznanja, samim tim ga svrstavajuci u Skeptike.
U stihovima 'Oj Njujorku ubila te tama' i 'Njujorku budi svetli grade' izrazava dogmatska verovanja o sukobu izmedju svetla i tame, karakteristicna za sve svetske religije.
'Sto dozvoli zena da vam vlada' izrazava njegov anti-feminizam, mada, ova recenica moze da se shvati i kao anarhisticka izjava, posto on kritikuje cinjenicu da su dozvolili da im neko vlada.
Takodje je zabrinut oko propadanja starosne strukture stanovnistva ('Izgubise djecu, to imanje'), kao i oko ekoloskih problema ('Pas do pasa, beton do betona').
Sve u svemu, moze se doci do zakljucka da su u Ekremovoj filozofiji zastupljena sva veca stanovistva zapadne, a delimicno i istocne filozofije.
Stih 'A dje da znam' je najsazetiji i najbolji opis skepticizma koji sam do danas nasao.
U godinama tihovanja Roberta Nemečeka, zaključno sa 2009., Ivan Klajn je smatrao za shodno da se obe filmske kategorije (partizanske pandanije nad neprijateljskim taborom (pre podne) i seksualni pohodi Ričarda Gira iz '90-ih (predveče pa nadalje)) podele na više podkategorija, pa smo tako, pored akcione komedije, romantične komedije, Čkalja komedije, partizanske komedije i Jeff Goldblum se pretvara u muvu u 04:00h mamu svoju plašio komedije, dobili i ženski film koji je stupao na snagu isključivo nedeljom u 21h, i kao prava mala podgrana se, unutar sebe, još delio na:
a) Sandru Bullock koja je pandurka i ne polazi joj za rukom učešće na konkursu za pičku i po, pa se jedi
b) Richarda Gerea koji inače jebe, ali se možda i predomisli usled svetosti ženskog filma i nedelje uopšte
c) Hugh Granta koji ne jebe ni kad se predomisli, a ni frizuru ne voli da menja, pa je valjalo loviti početak filma, da znaš koji je
Keva gleda obavezno (žena je, to joj je pos'o), a svi ostali se spontano okupe, jer još niko neće da ide da pere kosu i prizna poraz pred ponedeljkom.
Ništa od svetosti, kreće Gere blasfemiju nad nekom smernom učiteljicom u prvih 20 minuta filma, i scena se pretvara u trilogiju Gospodara Prstena; svima neprijatno zbog mame, a ne mo'š ni da odeš, onda će njoj bude neprijatno... Opcije za prekraćivanje muka:
- Prebaciti kanal - jok, što bismo se seksa stidili, svašta
- Napustiti sobu - nedovoljno spontano
- Skrenuti pogled - pridavanje značaja neprijatnosti situacije
- Nestati struju - teoretski, odlično rešenje
- Zaofftopičiti tipa "znate koga sam danas video?" - opet nedovoljno spontano, kasno je sad
- Piljiti u ekran nepomično u nadi da niko neće uočiti bilo kakvo izbacivanje iz takta - 'oće. Ali što je najgore, mahom svi pribegavaju ovom rešenju, pa kad se karanje završi, uzdahnu i raziđu se uistinu obavljajući neku od funkcionalnih radnji koje bi za vreme seksa bile neumesne
- Otići do frižidera - optimalno genije, ali onda sedaš i jedeš k'o čovek, dok si gotov ti gotov i Gere, keva ustaje i skriva osmeh, ali neposredno potom kreće cika "ja zadnji perem kosu".A i Gere ne mož' k'o sav Srbin diljem sveta da se popne i siđe, nego se još i menja mesta, presvlači gaće, čeka dobar ugao mesečine, šalje poruke Džuliji, pušta Wind Of Change, brkove...
Najviši stepen velikomučeništva. Sirotice nad siroticama, koje zaslužuju da budu proglašene sveticama. One se pate kao Isus, ali su hrabre, emancipovane i pobornice stava da je deci dovoljna majka i eventualno mamin novi dečko, koji će glumiti oca. Pravi otac je najčešće pobegao od kurvetine, još u prvim godinama braka. Od tada radi dva posla, školuje decu, izdržava ih i naliva se alkoholom, oplakujući tužnu sudbinu i momačko neiskustvo kad je dotična uspela da ga smota pesmom u kafani na Ibarskoj magistrali.
Emisija Magazin In, gosti: Dragana Katić, Suzana Mančić, Vesna Radusinović i Zlata Petrović.
Voditeljka: Današnja tema je: "Potresne sudbine uspešnih samohranih majki u Srbiji." A za najvernije gledaoce, koji ostanu sa nama i nakon 543. bloka reklama, anketa u kojoj poznate pevačice otkrivaju koliko često oralno zadovoljavaju partnere.
Suzana, Vi imate dve prelepe ćerke, koje rastu bez oca. Kako je biti samohrana majka u Srbiji?SM: Jako teško. Srećom pa je tu moj dečko, osamdesetogodišnji Simeon, koga moje ćerke jako poštuju i vole. Ne zato što nam on plaća letovanja na tropskim lokalitetima, nego je to jedan divan čovek, koji je bio tu kada mi je najviše trebalo i kada me je ona svinja od bivšeg muža ostavila, jer sam blajvila karu kumu. :suze: Niko ne razume muku samohranih majki.
Voditeljka: Potresna priča. Ti, Dragana imaš blizance, koji rastu bez oca. Koliko je to bolno?
DK: Pa znaš kako draga, neizmerna bol se širi mojim telom dok ih gledam kako u meni traže nikad upoznatog oca, ali jaka sam. Ove zime ćemo samo jednom ići na skijanje, a letos ih nisam mogla treći put voditi na more, jer mi ona debela kučka Božen nije isplatila honorar, nabijem joj rukavicu u dupe, a i Rošavi se stisnuo nešto, misli da ću ja džabe da smeškam i najavljujem one fuksetine iz Granda. Golema je tuga, nas samohranih majki.
Voditeljka: Neverovatno, sirota tvoja deca. Ja ti se divim kako stoički podnosiš da budeš stub porodice. Zlato, Vi ste razvedeni i imate dvoje dece. Da li je vama, kao samohranoj majci teško da ih izvedete na pravi put?
ZP: Pa ja pevam na ciganskim svadbama i uzmem tu dobru kintu, tako da moja deca nisu nikad patila. A i Peja i Hasan mi daju i crno ispod nokta. Ja sam bre moderna majka, sad imam novog momka, jeste da je mlađi 23 godine, ali mora i samohrana mama da se zabavi. Hihihihi. Podrška samohranim majkama.
Voditeljka: Ajmo aplauz za Zlatu, nije lako biti samohrana majka, a tako pozitivna i vedra. Vesna, Vi ste razvedeni i imate sina. Da li Vam je razvod teško pao?
VR: Ja se jesam vazvela, zato što je moj supvug bio šovinista, koji je sputavao moj umetnički kavaktev. Svećom, Milomiv Mavić, moj dugogišnji jebač se supev slaže sa mojim sinom, a meni dopušta da ispadam glupača u svim emisijama. U mojoj novoj knjizi "Kako biti samohvana majka i imati kvalitetan sex" sam svim čitateljkama povučila- nemojte da vas sputa to što vam je muž poginuo, umvo, što ste se vazvele, jev na kvaju, najbitnije je da imate nekog ko će dobvo da vam ga sateva.
Čist mazohizam, najodvratniji mogući ukus u ustima. Jedino vreme kada ozbiljno razmišljaš da bi baš sada bio idealan momenat da ostaviš pušenje, jer je svaka zapaljena cigara i tri sata posle nje apsolutno mučenje čula ukusa i mirisa. Ali u 99% slučajeva, svodi se na to da čekaš da cigara opet počne da ima "normalan" ukus, po čemu znaš da je prehlada prošla, čak i ako i dalje pomalo kašljucaš.
Želite znati šta je to biti Srbin?Ne to nije šovinizam i nacionalizam več je nešto sasvim drugo:budiš se svako jutro i sumiraš svoj život pitajući se gdje is pogrešio u prošlom životu da si zaslužio se na Balkanu rodiš.Otvraš frižider-prazan,otvaraš novčanik-prazan,otvraš um-prazan.TV ne smiješ da pališ jer ti je više preko glave ispiranja mozga sa vijestima,skupštinom i reklamama.Izalaziš vani i staješ u pseće govno-gradska čistoća opet uzorno radi svoj posao.Onako nadrkan odlažiš do autobusa koji kasni 10 minuta-srpska tačnost opet na dijelu.Odlaziš kod privatnika na posao i uživaš u svim pogodnostima naci kapitalizma by Srbija way:radiš 12 sati,nemaš slobodnog dana,nisi osiguran,radiš za minimalac i šef ti sere po glavi svaki dan-jao kako je divno biti Srbin.Mrtav umoran ideš kući i na trotoaru zapneš na čopor nadrkanih beksućnika koji te zamalo prebije,jedva se izvučeš i dolaziš pred zgradu kad tamo ciganu prave hvariju sa smećem tražeći jadni nešto šta će pojesti a što smo mi bacili.Ulaziš u kuću:bacaš pogled lijevo sestra na fb-polako ali sugrno sestra ti postaje bičarka,stara umorana skupila se kod šporeta i puši moravu(digle se cijene cigara pa narod počeo da kupuje domaći shit...) a stari već odavno hrče-njega odavno boli uvo za sve.I to vam je dragi moji biti Srbin i biti ponosan na svoju sirotinju i bijedu.Šta li sam skrivio da sam ovdje rođen?
To je zivot na kredit.
Danas je ponuda kredita jako velika i banke se utrkuju koja ce da privuce vise klijenata.Zato smo svedoci ponuda tipa"resite sve vase zivotne probleme","krediti za 5 minuta" i sl.gde se banke trude da kredite predstvae kao nesto super povoljno,ali.....
Kad uracunas rok otplate,kamatu,pa kamatu na kamatu,tek kada se dovoljno zaduzis,shvatis da si postao rob i da radis za banku!
Sve to moze jako lepo da funkcionise dok imas dobar posao,stabilna primanja i jedno omanje zmijce u dzepu,koje ce da te ujede svaki put kada pomislis da se latis za karticu i kupis neku bespotrebnu i skupu glupost,koju ce posle da otplacujes mesecima.
Kreditna kartica = moderne bukagije
Sto vise koristis kredite,lanac je sve kraci,dok te jednog dana ne udavi!
Apsolutno nepotrebna stvar koja može samo da te udari po džepu. Jedino je koristan za obavljanje lokalnih poziva (ne daj Bože da zoveš nekoga na mobilni), mada mobilni operateri nude sve više pogodnosti, a internet sa svojim msn-om, skajpom i fejsbukom dospeva u sve više domova, tako da se fiksnoj telefoniji naslućuje kraj..To su skontali i u državnoj upravi, pa su podigli pretplatu na 500 dinara mesečno (jebem li im seme), kako bi uzeli što više para dok se još može.
A da može da te izbaci iz takta i pokida ti živce, može i te kako:
Zvonjava fiksnog telefona, bilo koji radni dan:
- 09.10h - Dobro jutro gospodine, ovde Snežana iz agro banke. Da li ste razmišljali o osiguranju..
- Ma kakvom kurac osiguranju, opet ste me probudili, koliko puta treba da vam kažem da zaboravite ovaj broj! Jebe mi se za vaše usluge! TRAS!- 10.15h - Dobar dan, kraj telefona Radica iz stranke pokret snaga Srbije, samo da vas podsetim da su uskoro izbori, i ako biste glasali..
- Jao pa gde si Radice, oko moje! Znam da su izbori, podsetili su me ove nedelje i Čedini i Tomini, i preko telefona i preko televizije..Za sve ću vas da glasam, znam da vam je stalo do mene..Ma da se terate bre u pičku materinu, pustite narod makar da spava kad mi ne date posao! TRAS!- 10.55h - Dobar dan, da li je to pošta?
- Kakva pošta bako? Nije pošta, pogrešili ste..
- Ali kako, pa bila je na ovom broju pošta..
- Do vidjenja..TRAS!- 10.57h - Dobar dan mladiću, a jeste li sigurni da nije pošta?
- Nije bre baba pošta, valda znam da li imam šaltere i sandučiće u stanu, i da se goniš u pičku materinu i ti i pošta, nadam se da nećeš dobiti penziju, i pusti me da spavam! TRAS!- 11.24h - već rasanjen odlaziš u wc, sedaš na šolju, i u pola posla zvoni telefon. Nećeš da se javiš, ali pošto zvoni već pola minuta pomisliš da je nešto važno, brišeš se na brzinu, navlačiš gaće i trčiš da se javiš. Taman da digneš prekine da zvoni..Jebeš, grebeš, proklinješ dan kada su ti uveli fiksni..žeš u krevet, zvoni opet.
- Ha..Halo?
- Stan Vejinović?
- Da?
- Ja sam iz agencije dormeo san, obaveštavam vas ovim putem da ste dobili poklon i ručak za dve osobe u restoranu žuti dukat..
- E konačno i neko pametan da nazove, znate od jutros..
- Imate li 27 godina i jeste li oženjeni?
- Pa nisam oženjen..
- Žao mije gospodine, onda ništa..
- Pa "##!!"#(@@..- 12.07h - prevrćeš se po krevetu, besan na ljude i ceo svet, zvoni telefon..
- Da, izvolite dobri čoveče?
- Halo sine, je l tu Gvozden?
- Jaaao žao mi je gospodjo, Gvozden je umro prošle nedelje..
- UMRO!? Pa kako, pa meni su rekli..
- Lažu gospodjo, umro Gvozden, kamion ga pogazio, meni čudno bilo da niste bili na sahrani..
- Ajoooooooooooj kuku..
- Ma prestani da kukaš aždajo, nema ovde nikakvog Gvozdena, niti ga je bilo, jebo te Gvozden! I da se terate svi u sto pički materina!- 12.30h Stojiš u telekomu, i čekaš u redu da odjaviš fiksni za sva vremena. Zajedno sa trideset neispavanih i nadrkanih ljudi.
То су људи посебног менталног склопа. Најчешће их запазиш кад хоћеш и сам да откуцаш карту, а они се накентере испред тебе, па их чекаш да угурају изгужвану карту у аутомат. Наравно, то је скоро немогуће, али они не одустају. Кад после првих 15 секунди неуспешног угуравања млохаве карте сконтају да им не иде, онда покушају да укруте карту и исправе је, па онда опет пробају да је набију, али им опет не пође за руком, али и даље настављају са набијањем карте, као Торндајкове мачке. Одустају тек кад им неко подвикне. Иначе, људи са овом особином су вечити оптимисти. Ако су мушкарци, они ће у позним годинама увек сматрати да могу ефикасно да употребе свог млохавца, иако им није твртко прћић, а жене ће очекивати твртка прћића, иако им је мужевима одавно истекао рок трајања.
:деда угурава изгужвану карту у аутомат:
- Ало, деда, па ваљда си извукао неке поуке из животног искуства!