То је то. Успели сте. Ваша девојка/жена/курва је буквално одваљена од курца. Једном речју - мркнула јој свест, што се каже, док јој се помућеност разума мери литражом водурице која излази на све знане и незнане телесне рупе. Граница деветог неба одавно је пробијена и пред вама је само величанствена ширина егзосфере. Плавкаста боја њеног лица недвосмислено вам ставља до знања да сте својим полним удом додирнули саму есенцију њеног бића. И ОБОД ДИЈАФРАГМЕ, кад смо већ код тога. Не само да сте коначно пронашли њену Г-тачку већ сте је научили и читавом јебеном алфабету. Оргазам за оргазмом које доживљава, само су плод ваше беспрекорне јебачке технике на којој би слободно и Рон Џереми могао да вам позавиди. Дон Жуана и да не спомињемо. Једино што вам преостаје да урадите јесте да сачекате да се ''објекат'' смири, евентуално исплаче и попије бар две литре воде а онда да одатле запалите брзином муње. Има везе са оном народном ''Даш им прст а оне хоће целу руку''...
- Па, где си ти, љубавниче...? Прошло већ пола тренинга, дечко, а ти 'оћеш у прву петорку! 'Оћеш курац, што се мене тиче...!
- Јао, тренеру, извините али синоћ сам до касно гађао тројке - никако да промашим па да идем кући!
- Е, ај 'не сери него реци јел' плавуша ил' црнка?
- Мхммм...цццц-рнка, тренеру.
- Јел' стењала к'о југо на узбрдици?
- Јесте.
- Ај', м'рш на загревање, мали!
- Хвала, Дуле...И тако настају легенде српског спорта.
Gudrački instrument.
Vragolanka, vrca, pičak među pičkama, zlatna ribica među ribama, šmeker u ženskim gaćicama.
Neuhvativa kao četvrtina jajeta na zajedničkom tanjiru za predjelo, neobična poput dve koštice u breskvi, deteline sa četiri lista ili trinaeste plate u Srbiji. Bilo da vas ljubi na najšašaviji mogući način uz osećaj koji stvara lizanje ledenog Rumenka na plus 40, bilo da iz kafića u kafić eksirate tekile, valjate se po bilijar stolu, zaspite na klupi u parku ili u dam-ti-dam stilu jurite niz glavnu ulicu...
Ona prija kao zaranjanje prstiju u brašno, kao krađa upravo spremljenih kolača, kao umivanje hladnom vodom posle trčanja, kao navijanje na utakmici.
U njenom svetu i korov koji ste zapatili može da posluži za pravljenje ljuljaške na kojoj se kikoću i vaše i njene bubice. Ona vas jednostavno ne pušta da odrastete...
Мото људи који баш и не можете претерано често видети у "Здравој храни", а притом су љубитељи овог широко распрострањеног пекарског специјалитета.
Povećavanje opcija za zabavu.
Pitanje koje postave poklonici vudu magije kada vide nekog ko se čudno ponaša.
Maksimalno iritantna osoba.
Osećaj krajnje sramote. Najbolji opis transfera blama. Od ovoga ne mož' gore, "Zemljo, otvori se" je lajt varijanta u odnosu na ovo.
To je osećaj kada vas obuzme takav stid, zbog sopstvenog ili tuđeg postupka, da krv više ne može da vam boji lice, već se spušta ka genitalijama, u čijem predelu počinjete da osećate toplinu i peckanje.
- Joooj, brate, šta mi se dogodilo juče... Nećeš verovati...
- Šta, jeb'o te? Pričaj?
- Poslao me deda u apoteku da mu kupim ricinusovo ulje. Star čovek, jebi ga, ima opstipaciju i te pičke materine...
Ulazim u apoteku - nigde nikoga. Kažem ja:
'Dobar dan, tak'a i tak'a stvar, treba mi to i to.',
kaže apotekar:
'Nema problema.' i ode da donese.
Čim se on okrenuo, ulazi Milica. Potpuno upicanjena, kratka suknja, štikle, izbacila sise, ma, da se smrzneš. Ja već počeo da crvenim, onako u treši i nekoj flekavoj majici od pre sto godina, na kojoj je nikad oprana fleka od kevine sarme. Mi tu:
'Ćao - ćao.', 'Gde si?', 'Kako si?', ovo-ono,
kad, vraća ti se apotekar i kaže:
'Evo gospodine, uzmite jednu supenu kašiku ulja, obavezno na prazan stomak. Ako dugo niste imali stolicu, u tom slučaju se stvorio čep koji je potrebno razbiti, pa tada uzmite dve supene kašike i obavezno se nalijte vodom nakon toga.'
- Neeeeeee seeeeri??!
- Da, brate... Milica je samo stresla ramenima. Nisam imao snage da objašnjavam da nije za mene, samo sam se okrenuo i izašao... Šta "Zemljo, progutaj me" i te fore, muda su mi se, bre, zacrvenela!!!
- Verujem da jesu, matori... Moja su se sad zacrvenela kad si mi isprič'o...
Adresa destinacije koju je izuzetno komplikovano pronaći, a kad je i pronađeš, tu si gde si i onda opet treba da nažuljaš nervna vlakna dok se setiš puta do tačke odakle pođeš.
-E, je l' ideš sa mnom do Dekija noćas na pivo?
-Ma, druže, ne pada mi na pamet! Tamo sam jednom otiš'o, jedva sam mu pronašao zgradu, zavučeno negde Bogu iza tregera. Posle se jedva vratio. Bolje ti zovi taksi! Odande i bumerang da baciš, ne bi znao da se vrati nazad!
Trideset godina straha od promaje.