Prijava
  1.    

    religijski fanatizam u pravoslavnoj formi/ fejk pravoslavlje

    Pojava koja ekspanziju doživaljava od sredine devedesetih kada su dotadašnji partijski fanatici spakovali svoje partijske knjižice u metalne kutije i zakopali ispod kokošinjca da niko ne nađe.
    Partijske knjižice se ubrzo zamenjuju kolekcijom ikona svih bitnih i nebitnih svetaca i velikomučenika. Umesto 15. maja, 25. maja, 29. novembra sada se slave Božić, Uskrs, Đurđevdan, Vidovdan...
    Apsolutni masthev je nošenje ikona oko guše i moj omiljeni, narukvica sa sličicama svih relevantnih svetaca uz brojanicu.
    Religijski fanatizam podrazumeva i ničim opravdane odlaske u crkvu, paljenje sveća za zdravlje porodice (koja za jedan obrok unese 700gr čiste masti po glavi) i ostavljanje bakšiša svetcima sa ikona uz prethodno balavljenje po istima (nazovi celivanje, kao dokaz poštovanja isti!?!) sve u cilju traženja oproštaja za počinjena nedela.
    (O ovoj društvenoj pojavi bih mogla da napišem doktorat ali na žalost nisam sociolog tako da ću svoja zapažanja unovčiti kad nađem klijenta, zato dalje neću tupiti.)

    A to što je termin čovekoljublje gorenavedenima nepoznat, pa to nema veze, bitno je da se prekrstiš više puta od popa.

    P.S.

    Koliko njih je makar prelistalo Bibliju, Sveto Pismo... kako god nazvali knjigu svi znaju da ista postoji tamo negde ali koliko njih je makar držalo u rukama a neću uopšte da pominjem "pročitalo".