Prijava
  1.    

    Roditelji koji padaju na suze

    Ljudi koji svojoj deci ne znaju da kažu NE. Na prvu suzicu iz tog maleckog, slatkog oka su zbareni do te mere da se raspadaju i onda- kupe igračku, trotinet, bicikl, računar, sve što mali vrag zatraži. A onda shvate da im je novčanik prilično tanak, malo čudoviste razmaženo i prihvate se, k'o svi normalni ljudi batine, pa "leče" ono što su sami prouzrokovali. Postoje i oni koji nikad neće shvatiti, a postoje i oni koji se prave da padaju na suze da bi se pokazali kao sažaljivi, brižni i požrtvovani roditelji u tom "svetu odraslih" gde su materijalna dobra često važnija od morala.

    Sin: Maamice, vidi kako je lep ovaj džiiip!
    Majka: Već imaš takvih deset...
    Sin: Alii maama, ja hoću ovaj!
    Majka: Pobogu, dete, pa već imaš takav, sličan, ako ne i isti, a i mama nema para da troši na gluposti.
    Sin: Ali niije glupoost, šmrc, kmee...
    Majka: Pa nemoj da plačeš, ljubavi, ajde kupiće majka, samo nemoj plakati.
    Sin (u trenutku prestaje da kmeči, nabacuje zadovoljan izraz lica): Mamice, ja te volim!

    ------------------------------------------------------------------------------------------------

    Majka koja se nije prihvatila batine na vreme: Rekla sam ti da biraš između letovanja i novog mobilnog telefona! Bila si na moru, šta sad hoceš?
    Ćerka tinejdžerka (ulizivački): Ali mamii, kako ne shvataš da mi je potreban telefon, znaš ovaj moj je sad totalno auut. Moliim te!
    Majka: Slušaj, mislim da si dovoljno odrasla da shvatiš da nismo u finansijskoj situaciji da priuštimo sve tvoje hirove.
    Ćerka (suze u očima): Znaam, ali valjda sam tii ja najbitnija, uostalom ti pušiš i trošiš gomilu para na cigarete, kad bi prestala mogli bi da ušedimo taman za foon!
    Majka: Ajde, kupiću ti telefon, okani me se više!!

    -------------------------------------------------------------------------------------------------

    Otac (hvali se): Tražila mi ona moja šmizla računar i ja sve prvo kao neću da joj kupim, a ona jadnica plakala 3 dana i ja, šta ću...
    Neko normalan: Nisi valjda kupio?
    Otac: Pa šta ću, jedinica, kako da joj ne kupim, svi imaju samo ona da nema, ne može to tako, ipak je ona moje dete, moja krv...