Prijava
  1.    

    Roditeljsko blamiranje

    Baš niko to ne ume da uradi tako profesionalno, tako nesvesno kao majka. I kao uvek, nikako da shvati da je to blam. Ako joj, ne daj Bože, nekim slučajem to prebaciš u datom trenutku, nekako uspeva da situaciju usere toliko da je digne na još veći - skoro nemoguć nivo blamaže.

    (Ulaz u prodavnicu)
    -Sine, pa kazi čiki dobar dan, nemoj da se stidiš...
    -Dobar dan. (Jaoo Bože, kako ću da te ubijem...)
    -Ova moja ćerka stalno nesto namrštena, vidite, vec treća prodavnica kako ne može da nadje nešto sto želi, šta sve traže ova današnja deca...Treba nam broj 38, znate, porasla joj je noga malo...
    -Možeš li da prekineš da me blamiraš, kad te molim? (naravno, šapat)
    -Ne blamiram te, hajde probaj ovo i prošetaj malo po prodavnici, da te vidi čika...
    -Ma, sad sam se zajebala, sa tobom nikada više... (u sebi)