Početak odnosa sa alkoholom je važan trenutak u životu, kako novonastalog konzumenta tako i roditelja mu.
Početni susreti sa proizvodima akloholnog vrenja i destilacije, stavljaju pred mladu osobu sasvim nov spektar mogućnosti i uvode ga u lepote usiranja samog sebe. Tada je opijanje još uvek nešto posebno, nešto što se radi krišom i sa malom dozom straha. A pije se zbog svega: muke, sreće, radoznalosti pa i bez razloga.
Roditeljima, sa druge strane, je ovo jedan od stresnijih perioda u odgajanju deteta. Uz, uvek prisutni, strah da će dete postati alkoholičar, traži se i uzrok svake pijanke, srž problema koji je doveo dete do natezanja flaše, u pokušaju da se isti reši.
Slede dugotrajni i potpuno besmisleni razgovori i ispitivanja, koji neće pojasniti roditelju ništa, osim da se detetu pilo.
- Sine, sedi, moramo da pričamo.
- Kaži, ćale.
- Šta se desilo sinoć?
- Ništa, bili kod Mareta u stanu, pili pivo, pa prešli na manastirku, zaneli smo se malo.
- A što piješ sine, te muči nešto?
- Ne, bre. Onako sam pio.
- Si tužan?
- Ne.
- Ostavila te devojka?
- Ne.
- Dobio si keca?
- Ne.
- Pa što si pio onda?
- Onako.
- Kako možeš da se napiješ ''onako''?
- Daj, bre, ćale. Sami smo u univerzumu, nikog ne boli dupe za nas i ima svi da pomremo sami ko pseta, eto zato sam pio.
- Aha. Dobro. Sedi tu, sad ću da ti donesem kafu i kiselu.