Zvuk od koga se intenzitet radnje diže u drugu dimenziju, nemoguću opisati normalnim riječima.
-Ah draga moja Stojadinka kako me je moj Ljubo iznenadio sinoć, došao ranije sa posla, napunio kadu za mene, kupio mi ruže, upalio svijeće, bilo je kao u filmovima, poslije smo vodili ljubav, mazili se, baš se super osjećam, jedva čekam da ponovimo večeras.
-Heh... Moj Milivoje stigao sa puta prije 10 dana, izašao iz kamiona, podaprao se malo, ufatio me u one svoje ruke, pa kad je počeo da me :zvuk rokranja: jebe, mrak mi je pao na oči, nisam mogla sjest 3 dana. Namirio me za mjesec dana. Jeb'le te ruže i svijeće.
Ne tako suptilan način kojim Bobani po Bosni izabranicama svog srca (i još jednog dobro prokrvljenog organa) saopštavaju: Jeb'o bih te. Sam zvuk je imitiranje mangulice koja jede glave zagnjurene u hranu.
A: I šta kažeš, ona tvoja dva 'ajvana se opet pobila?
B: A jesu, opet su 'roktali jedan drugom na trebe, bilo je pitanje časti posle. Izbambusali se k'o da nisu svoji, a sad opet igraju ša'a i jedu sarajevske, k'o i pre, samo iz gipsanog korita. Babo jedva dočekao, mož' da im lupa zauške bez da ga stave na šifonjer.
