Boca, neizbježni pratilac odlaska na veselje. U skladu sa običajima, ne može se praznih ruku. Cvijeće, benkica ili igračka, set noževa marke Japan, pljati ili lampa, sve to može, zavisno od prilike i materijalnog stanja. Ali i ne mora. Boca mora.
- Ohoho prijatelju, ponovio si se, vidim.
- Ubi me žena, ne da više kao klošar da idem, sad se, kao što vidiš oblačim po modi.
- A ti si se i oženio! Pa ne mogu da vjerujem da mi niko nije javio.
- Ma intimno je sve to bilo, u krugu porodice. Ali, da svratiš do nas neko veče, milo bi nam bilo.
- Moram, i to sa bocom. I to ne bilo kojom. Nijesi mi ni ti bilo ko.
