Prijava
  1.    

    Sad mogu umreti!

    Uzvik oduševljenja na neki nesvakidašnji trenutak. Sagovorniku dajemo do znanja da je to poslednja scena koja je bila potrebna da upotpuni naš životni film, koji bi za ekranizaciju pobrao gomilu Oskara. Štaviše, bilo bi potrebno izmisliti novu nagradu jer ova ne bi bila dovoljna da se izrazi količina genijalnosti koju bi isti posedovao. Nema dalje. Ništa ne izostaje. "Sada sam sve video!"

    Može se upotrebiti uz prikladnu dozu sarkazma, kao i za nešto uistinu dobro.

    - Milane! Evo stigao sam, imaš pljuge ili da idem uzeti? Pali garenu pa da pržimo! Milane, gde si? Čuješ?
    - U dvorištu!

    (Minut kasnije)

    - Šta radiš to, brate moj?
    - Pobegla je negde, ne prilazi!
    - Ko je pobegao i zašto ideš go po dvorištu? I kakve su ti to čizme? Kapiram da Džon Vejn pizdi jer si mu ih zabo.
    - Matori, je l' znaš kakve pare leže u ovom biznisu? Da znaš ne bi mi kenjao.
    - Kakav biznis?
    - Uzgajam zvečarke. Šesto jevreja odrasla jedinka.
    - Ma daj...
    - Umesto da stojiš tu, pomozi mi oko traženja!
    - A čizme? Ponavljam opet, zašto si go?
    - Ma krenuo na tuširanje i provalim da je pobegla, jebem joj milu majku, ne mo'š to obuzdati.
    - Pa gde si je držao?
    - Ispraznio akvarijum, ribicama nahranio zmiju i ona pobeže. Kurva nezahvalna.
    - Pa 'de tu?
    - Samo privremeno, dok ne stigne terarijum.
    - Koja si ti faca. E sad da na mestu umrem ne bi' žalio!
    - Nije isključeno ako ne uspemo u traženju ove karakondžule.
    =========
    - Eto. Želite li onda da kupite ovaj set noževa?
    - Mogu umreti sad jer znam sve o njima. Marš bre!