Prijava
  1.    

    Sad se ne možeš ni slikati

    Krajnje apokaliptičan kevin zaključak koji se neumoljivo nameće kada joj u otadžbinu dojaviš da su te na apsolventskoj ekskurziji u belom svetu sistematski i metodično pokrali i očerupali k'o domaću kokoš, iako to nisi. Domaći, ne kokoš.

    "...ma pojma nemam kako su nam ušli u sobu, zar je bitno to uopšte?! Poenta je u tome da sam ostao u jednim gaćama i sa dve potkošulje, bez para i što je još gore, bez ikakvih dokumenata!"
    "Jao, kukava ti ja. Bez dokumenata, bez para?! Sa dve potkošulje? Kako sa dve?"
    "Jednu sam upotrebio da podvežem ranu, al' pre nego što počneš da paničiš da znaš da mi je profa iz Pravne medicine obećao šesticu jer sam pristao da aktivno učestvujem u njegovom vanrednom predavanju o mehaničkim povredama, tj. - o tangencijalnim ranama."
    "Švorc, go i bos, nelegitimljiv, ranjen. To je to. Sad se možeš slikati."
    "E da, što se toga tiče...ona bre govna kosooka, majku im jebem hohštaplersku, pa nije ni čudo što imaju AA+ rejting, nije ni čudo što imaju trgovinski suficit! A znaš zašto? Zato što su lopovi majko! Lopovi! Ovde sve vrvi od tih lopovčina! Jebote, kao da sam majčici Srbiji. Evo, baš juče mi jedan od tih žutih skotova odradi fotoaparat! Zamisli! Ma trebao sam znati, tri Nikona fura oko vrata i još je toliko ljubazan da se ponudi da mene uslika dok brćkam noge u fontani. Ja dok sam razvukao kez on je već odmaglio sa aparatom.
    "Povlačim reč. Krivi navod."