Prijava
  1.    

    Sahrana kod Srba

    Najveći apsurd, stavljanjedi soli na ranu. Porodica koja je izgubila nekog dragog, mora uz svu napraviti gozbu kao za neku manju svadbu, i sve to da ne bi, ne daj bože, baba Ruža iz komšiluka ne bi rekla da ste škrti i da niste dovoljno voljeli pokojnika.

    - Jesi čuo da je umro stari Andrija, Milovanov ćale?
    - Znam, bio sam na sahrani.
    - I? Kako je Milovan? Je l' se drži?
    - Ma ljudina. Da samo znaš kako je volio pokojnika. Sahranio ga je... svaka mu čast. Znači pečenje, jagnjetina, salata, uživanje pravo. Jedino pivo nije bilo baš 'ladno k'o što treba pa je pokvarilo utisak.

    ----------------------------------------------------------------------------------------------------

    - Dobroj'tro komšija, ajd svrati na po jednu.
    - Joj pusti me, ne mogu ogledati ništa. Pretjero sam sinoć, ubi me mamurluk.
    - Neko slavlje, a?
    - Ma pusti, sahrana.
    - Čuj to! Pa ko je umro?
    - Znaš Gavrilovog zeta Ljubu?
    - Nije valjda on?!
    - Ma nije on, nego baba od kuma njegovog pašenog. Stara bila škrta pa i za sahranu ostavila neku buđavu rakiju. Puca mi glava.