Prijava
  1.    

    Samodestruktivni ljudi

    Ljudi koji rade protiv sebe.
    Ljudi su po prirodi samodestruktivni. Bilo da je u pitanju čisto zadovoljstvo, navika, potreba ili nezainteresovanost za bilo šta, pa i život.
    Većina nas misli da ne možemo umreti, iako znamo da smo smrtnici.
    Nismo sposobni da shvatimo da možemo biti obrisani sa lica planete zbog jedne male greške, mislimo da je smrt daleka i da smo večno mladi. Superiorniji smo u odnosu na druge, od miliona ljudi koji rade pogrešne stvari, mi smo ti koji će proći sa tim bez ikakvih posledica.

    Jurimo bezvezne ideale i oblikujemo telo kako želimo, odbacujemo oblik koji je namenjen za nas i prihvatamo kalup kom svi teže.
    Bilo da gladujemo ili se prežderavamo, svesno ili nesvesno.
    Svi ti otrovi koje unosimo u telo.
    Dim cigarete koji nikada ne želimo da napustimo, koji stvara zamišljeni veo oko našeg lica i smiruje nas kad god nam zafali malo pažnje, prijatelja i radosti.
    Brza vožnja motorom koja nam uliva adrenalin...
    Nalivanje alkoholom kada smo tužni, kada smo srećni, kada smo smoreni, sami ili u društvu.

    Čini mi se da treba da se zabrineš ako jednog trenutka shvatiš da radiš stvari bez imalo žara.
    Ako hodaš ivicom litice ne zato što žarko želiš, nego zato što te ništa ne sprečava da to radiš.
    Ako prelaziš ulicu iako gomila automobila ide ka tebi zato što te donekle nije briga da li će te išta udariti, ili je to postala toliko česta radnja da ne vidiš nikakvu opasnost.