Prijava
  1.    

    Samosažaljevajući slučaj

    Ekstremni sport. Praktikuju ga osobe kojima je zadovoljstvo da se valjaju u sopstvenoj mizernosti i jadima, vole da pojedu puna usta govana pa to ti je. Ne mora niko drugi da ih hrani, uzmu sami, i to ne kašičicom nego kutlačom pa puna usta i da prelije.

    Takvim primercima homo mazohistikusa je najveće zadovoljstvo da sami sebi podmetnu nogu i onda se uz opravdano očajavanje, jer eto život je nepravedan, busaju u grudi kao mlad gorila na alfa ženku i kukaju kako je sve teško. I nikada ih ništa neće, to sam baš primetio, ne znam samo da li zbog toga što nikada ništa nisu probali ili se život stvarno, od svih ljudi na svetu, nameračio baš na njih.

    Doktorirali su arheologiju pa na svakom koraku mogu da primete neki zgodan kamen, koji niko drugi ne primećuje da se o njega spotaknu. Jer samosažaljenje je tako lepo osećanje, predivno, svi su u krivu a ti jedini u pravu, niko te ne voli a ti si baš dobar i potrudio si se. Dao si sve od sebe ali eto, Fortuna te mrzi, a ti si se baš svojski potrudio. Ma dao si zadnji atom snage i stvarno nisi hteo da zapneš o to nesrećno zrno peska što se našlo tu nekim zlim obrtom sudbine. O nebesa, zašto me ne volite?

    I tako to ide, začarani krug koji svaki put sve bolje hvata u čeljust i žvaće kao pitbul sedmogodišnjakinji cevanicu. Razmišljao sam šta je rešenje, kako pomoći ljudima koji ne žele pomoć i osim standardnog bola u kurcu za takve individue jedino logično rešenje koje mi pada na pamet je jedan zdrav, očinski šamar i zdravorazumsko pitanje "Koji ti je kurac?".