Skup kategorički uređenih razmišljanja o sebi i svojim mogućnostima; spoznaja svojih unutrašnjih osobina i emocija radi uspostavljanja konačnog poretka u svojim mislima i srcu.
Jebiga, nije lako biti svjestan sam sebe. Nekako, kroz život naučiš da razmišljaš o drugima, da im nalaziš mane i vrline, da im zamjeraš ili im se diviš, a da ne gledaš sebe. Previše smo sebi duboki i mistični da bi morali da razmišljamo i o sebi. Ne pored ovih svih nevolja koje nas svakodnevno zasipaju kao pahulje decembarskog snijega. Tako, jednog trenutka dođeš u situaciju da se ti se čitav život svede na hod na tankoj žici, sa koje svakog trenutka možeš da se sklupčaš u bezdan; da okončaš bez ikakvog smisla i razloga. I bez ikakvog protivljenja.
E prije nego što se to desi treba naći sebe. Ne onako kako to govore loši psihološki priručnici, knjige sa sjajnim koricama ili dosadne TV emisije, nego onako istinski. Da postaneš miran sa samim sobom, ponosan na svaki svoj postupak i da istinski zavoliš sebe.
Spoznati sebe znači da u potpunosti odrediti svoje limite, i biti srećan zbog toga. Ne lagati sebe da možeš dosta daleko, ne truditi se dohvatiti nemoguće.
Imati mišljenje o svemu a da o malo čemu imaš pojma je loše. Jednostavno, ljudi to ne vole. Misliti da si najbolji fudbaler u društvu ako jedva znaš da šutneš loptu. Voziti mecedesa i smatrati se boljim od svih onih koji jedva skupe za ofucani Golf 2. Svirati Crnog leptira i odmah želiti da sklapaš lokalni bend. Pročitati Zločin i kaznu i želiti napisati roman. Slušati Blok aut i time se osjećati većim i pametnijim od svih koji slušaju ostalo. Jebiga, ne ide. Jednostavno, tražiti stvari u kojima si dobar da bi na trenutak zadovoljio svoju potrebu za samopoštovanjem i osjećajem vrijednosti. Pad je neminovan i vrlo bolan.
Ne dozvoliti drugima da te sputaju. Imati dovoljno poštovanja za druge, neuporedivo više za sebe. Progovoriti onda kada osjetiš da je prijeko neophodno, ali progovoriti glasno. Da svima zazuji u ušima. Furati ono što iskreno voliš i ne brinuti za tuđa mišljenja. Naći prave osobe kraj sebe koje će ti pomoći da se osjetiš jakim , sigurnim, voljenim. Ni u jednom trenutku se ne osjetiti nemoćno, izvući iz sebe najskrivenije atome snage i boriti se. Otarasiti se sitnih kompleksa, bolesne sujete i manjka samopoštovanja. E to je umjetnost...
Tog dana mi sve bijaše jako veselo. Stvari koje do juče nisam ni primjećivao, ili sam ih mrzio sada mi se čine jako lijepim. Jebote, zar sam živio do sada?
Samo se smiješkam. Previše ljudi je oko mene. Ne smeta mi. Postavio sam sebe visoko iznad njih. Ne u svačemu, već samo u najbitnijoj stvari - u životu. I ne moram više da ih mrzim, da im zavidim, da se trudim da ih sputavam na svakom koraku. Ne vidim ih više kao stalnu prijetnju mom samoljublju. Jednostavno, na pijedastalu koji sam sam sagradio, ne mogu me dohvatiti...
Dišem. Nisam znao da ovako miriše vazduh u proljeće...
