Prijava
  1.    

    Sara, Mara i Dara

    Ženski pandan Peri, Miki i Lazi. I Raji, Gaji i Vlaji.

    Trik-majstor je radio radnju tik do ekipe šibicara. Iskusni kibicer bi se mogao opkladiti da su deo istog tima. Ali ne bio bi u pravu. Za razliku od razdrljene gomile loših glumaca i crnomanjastim, proćelavim tipom koji krije sunđerastu lopticu ispod nokta na malom prstu, on je ličio na uglađenog carskog činovnika iz priča Velikog Fjodora.
    Glatko izbrijan, sa oštrim vrhovima kolira kao sneg bele košulje i zift-crnom kosom uredno zalizanom čičkovim uljem. Na krajevima rukava pepito sakoa štrčahu koščate, dlakave ruke sa tankim prstima, skoro podjednake dužine. Spretnost sa kojim on vrti upaljenu cigaretu govorila je da se radi o samouverenom čoveku koji poznaje svoj posao. Dok odmerava potencijalne mušterije koje privode kraju pazarni dan na gradskoj pijaci, skoro sa gađenjem je slušao galamu oko parčeta tepiha sa tri kutijice.
    Za oko mu zapade postariji seljak u čakširama, podugačkih, belih brkova i naherene šajkače. Na osnovu krivudavog hoda, reklo bi se, u veoma raspoložnom stanju.
    Trik-majstor povuče dobar dim, zagladi kosu iznad desnog uva i dok teatralno ispuštaše dim škiljeći na jedno oko, otpoče sa prvim činom svoje dobro izrežirane predstave:

    - 'Ajde bre, zemljače, pusti te cigane sa šibicom, će te prevare! Dođi ovde, u sto banke da ne moš da nađeš crvenu damu? Pazi ovako: bile Sara, Mara i Dara, tri sestre iz Vukovara! Baciš Saru, baciš Maru, ne znaš 'de je Dara! Auuu, vidi kako deda pogodi iz prve, zajeban si ti čičica, vidim ja. Aj sad stavi pare, odistinski? Imaš, imaš, je l' si malopre prič'o u kafani kod Đoke Čokanja da ti snaja prodala sav beli mrs danas?
    - Mani me se, sinovče, mator sam ti ja za te tvoje drangulije. A i vid mi oslabio...
    - Nemoj tako, striče, šta te košta da staviš sto banke?
    - Pusti me, dijete, nemam ni sitno od 500 'iljada...
    - Evo čiča, ti staviš 500, ja stavim milion! Ljudi, 'oće čiča u bankrot da me otera, gledaj 'vamo!

    Reklama je uspela i grupa ljudi oko dvojice glavnih aktera postaje sve veća. Tenzija od neizvesnosti i uzbuđenja preti da eskalira u opštu graju, ali tišina još uvek dominira i svi se trude da predvide čičin sledeći potez, prosto ga prećutno ohrabrujući da prihvati ponudu i bude nasamaren. I želja im se ispunjava, šou kulminira!

    - Ajde onda, balavac jedan, kad golja k'o ti stavlja milionče, šta je pola miliona za 'vakog domaćina!
    - Odlično deda, pa'i sad vamo, gledajte ljudi, nema laži, nema prevare, traži se crvena dama u hercu, dakle ne trefova Sara, ni pikova Mara! Samo igra u srcetu Dara! Baciš Saru, baciš Maru, ne znaš 'de je Dara! - sa pobedonosnim likovanjem završi svoju mantru prevarant, brzinom vetra ispuštajući tri karte na improvizovani stočić.

    Čiča levom rukom poče da uvrće brk, smeškajući se celoj situaciji. Oni sa slabijim živcim počeše da dobacuju:
    - Ta levo je, 100%, čiča!
    - Ne mlati, idiote, u sredini je, garantovano, stari, ne daj se prevariti...

    Igrač pogleda trik-majstora sa nipodaštavaljem, te okrete desnu kartu sa koje se zavodljivo nasmeja riđokosa Dara. Dok je brzinom munje vraćao ruku u džep, skoro neprimetno pokupivši novac sa gomile, napuštajući pozornicu šeretski dobaci:
    - 4 godine u Nemačkom zarobljeništvu sam se ja družio sa ovim damama i sa njima duvanio celu sobu. Meni si naš'o, uštvo zalizana...

    Pijacom se razleže uzvik oduševljenja sličan onom kada autsajder neočekivano pobedi velikog favorita. Starac ispravi hod i namesti šajkaču. Nije se okretao.