Prijava
  1.    

    Šarklo de Lusija

    Lokalni sredovečni klošar, redovni posetilac belih miševa- u najboljem slučaju, ako ne cepa po nečem jačem (a uglavnom cepa), koji je pritom i majstor gitarista. Neobrijan, sa nerazdvojnim Le Coq Sportif kačketom, dane provodi smanjujući broj nervnih ćelija i nivo krvi u alkoholu, ali i dalje ima ono nešto, čime će izmamiti bar po pivo, ako ne i koju lepu reč.

    A: I tako ti kažem, sviram, ubijam, Cukić mi nije ravan! Znam pet pesama do pola i dve cele, još Kotor da naučim i idem međ' pičke, da osvajam. Slušaj: Sa trin'est sam popio prrrrrvo piiii...
    B: Bole tebe moj kurac. Mogao bi i- Šta ti bre 'oćeš, čoveče, jesmo ti rekli da nemamo ni sebi za pivo, a kamoli tebi?
    C: Aj', momci, šta ste se stisli, evo odsviram vam nešto, kao mito.
    A: Isuse, Bože, šta sam doživeo... 'Ajde, maliganu matori, evo ti da nam odsviraš nešto, znaš onaj virtuozan i nadasve popularan klasik "Na kraj sela?"
    C: Znam, što da ne. Evo, slušajte....
    par minuta kasnije
    C: 'Ajmo, momci, dajte tu lovu, pa da idem ja, šta ste zinuli...
    B: Dobro, bre, matori, kako to da si ti sada takav raspad, a ne neki, štagaznam, Keba- Aca Lukas- Ana Vidović, hm?
    C: Jebi ga, mali, za to je trebalo truda i volje, a meni je lakše bilo da radim u elektrodistribuciji za tapšanje po ramenu i topli obrok. Igrači se menjaju, al' igra ostaje ista, i vi ćete tako, ako ikad zasvirate malo bolje. Aj' uzdravlje, pa se vidimo.