Prijava
  1.    

    savremena srpska epska poezija

    Ni po čemu se ne razlikuje od tradicionalne osim po vremenu radnje i vremenu nastanka. Bitno je samo da se zadrži forma epske pjesme, dakle deseterac, slovenske antiteze, standardni počeci tipa "Knjigu piše...", "Poranio taj i taj, poranio rano u neđelju..." i izrazi kao što je "rujno vino", "đevojka" itd.
    Ove pjesme uglavnom veličaju razne političke figure iz ratnog i poratnog perioda, ili pak pljuju po nekima od njih.
    Ipak, osim političkih i sve ostale teme dolaze u obzir, samo se mora zadovoljiti jedan uslov, a to je da govore o događajima, jer je to osnovno u epici, za razliku od lirike koja govori o osjećanjima.
    Ove pjesme i dalje nastaju uglavnom na isti način, uz gusle (na primer, MADE IN "LUDA KUĆA"), mada prisustvo gusala nije nužno, a autor je uglavnom nepoznat. Ostaju sačuvane kada ih neko zapiše, ili postavi na internet.

    Evo jedan primjer:

    Mili Bože, čuda velikoga,
    kad ce šćaše u Melburnu gradu,
    na Zemljinoj južnoj polulopti,
    kad se šćaše Zemlja da okrene,
    da se vrti od sad naopako!
    Sve zbog jedne žute lopte male
    što se tuče lopatom po polju,
    od sportista - svetskih velikana!

    Nameri se junak na junaka,
    Deli-Rože od Švajcarske strane
    na našega Tipsarević Janka.
    Goniše se letnji dan do podne
    usred zime 2008.
    po teniskom polju velikome.
    Goniše se pet setova celih,
    u svakome po dvanajest gejma,
    u petome još i više beše.

    Loptu tuče Rože Federeru,
    gde udara tu trava ne raste!
    Vraća Janko kolko ima snage,
    neku vrati a neku batali!
    Loptu tuče Tipsarević Janko,
    gde udara ni sudija ne zna
    a kamoli jadni Federeru!
    Trče oba po celom megdanu
    kano da će jedva ostanuti,
    svojoj deci obraz sačuvati.

    Goniše se letnji dan do podne
    da ni jedan pobedio nije!

    Dojadilo vili Primorkinji
    te namignu dvaput Federeru,
    ne bili se megdan okončao!

    Aoj vilo, nigde te ne bilo!
    Što preveri srpsku veru tvrdu,
    katoličku zagrize jabuku,
    katoličku jali protestantsku!?
    Da Bog da ti u grlu zapalo!

    Nego Rože junak od megdana,
    i sam reče Tipsarević Janku
    da je šteta što nijesu oba
    na tron slave jednako popeti –
    jer je tako ustrojeno bilo.
    Osta megdan da se ovaj pamti,
    Od sad, zasad, sutra i doveka!

    Nego vila Federera klela,
    zaklinjala Svetim Antonijem,
    i šiptarskom materom Terezom:
    „Sa Srbima ne zameći kavge,
    jer ti više pomoći ne mogu.
    Srbi su ti loptice junaci
    kakvih nigde u Jevropi nije
    A kamoli u zemlji kengura!“.

    To Rožeu vrlo žao bilo,
    ne mogaše srcu odoleti,
    niti srcu niti dolarima,
    te na megdan opet izilazi,
    nikom drugom nego Đokoviću,
    mlađanome srpskome junaku,
    koj’ od sebe gradi komendiju
    ne bi li se zabavila raja
    koja gleda kako se on sprda
    sa Nadalom ili Šarapovom.

    Kako Rože na megdan izađe
    Novače mu poteže reketa,
    rasturi ga u tri seta ravno.
    Nije vila ni makla se bila
    A Federer propanuo slavno.

    To se proču kroz sva četir’ carstva
    da Novaku više premca nema.
    Zakukaše svetske glavešine,
    od biznisa veliki mudraci.
    Eto njima jada iznenada,
    de Novaku protivnika nema.

    No im vila opet dobra bila!
    Pokaza im crnog Arapina,
    Iz Le Mana francuskoga grada.
    Silan junak na ovome svetu,
    Vilfrid Conga od oca iz Konga!
    Razbio je Edija Mareja
    i velikog Nadal Rafaela,
    koji prste u dupe zavuče
    pre nego će lopticu da tuče.

    Lukavi ga Sarkozi poslao,
    ne bil’ Srbu mog’o nauditi!

    Megdan biju Conga i Novače
    u nedelju kad im vreme nije,
    u nedelju na Svetoga Savu,
    u Melburnu na sred stadiona,
    gde se sjati sto hiljada duša,
    mnogi Srbi i mnogi Francuzi.
    Svi u dreku, svaki za svojega!

    Zalud vika povelika beše,
    ne mogaše Conga odoleti
    Đokoviću - planinskom sokolu!
    Oznoji se crni Arapine,
    udarajuć’ i zdesna i sleva
    i svakakvu loptu više glave.
    Al’ Đoković na sve odgovara,
    kad u ćoše a kada u mrežu!

    Vreme malo zatim potrajalo,
    boriše se tri, četiri sata,
    Osta Novak junak od megdana!

    Stade cika širom stadiona.
    Raduje se i staro i mlado
    Što je Srbin najbolji na svetu.
    Još se više po Srbiji slavi!
    Svetog Savu Srblji proslavljaju,
    i uz njega Đoković Novaka!

  2.    

    savremena srpska epska poezija

    Ići ćemo Klintonu na vrata
    Zajklati ga ko Miloš Murata
    Srpska neće zadrhtati ruka
    Kad zapuca na Blera i Kuka
    Srpski Talibani

    Klinac od koga sam saznao za ove rime reče: "Ma brate taj je još pacifistički..."