Prijava
   

Scenario - Autobus

Na stanici Pušač, a vetar prerađeni dim iz njegovih katranskh pluća nosi pravo u tvoju facu. Tu je obavezno neki penzioner, koji kao jedini dokon u porodici ide na pijacu, pa misli da je najbitniji i da sve od njega zavisi. Po strani stoji neki školarac, zuri u neku daljinu, zamišlja svoj zamalo penta-kil jučerašnjeg gejma, sa slušalicama u ušima nezainteresovan za svet oko sebe.

Na ulazu penzos se gura, utrčava prvi, a u slučaju da pokušaš da mu zauzmeš poziciju ovna predvodnika, popiješ njegov operisani kuk koji te zalepi za masna vrata autobusa.
Pušač ulazi poslednji, jer je tek zapalio pa koristi zastoj da povuče još koji dim.
Školarac čeka na zadnjim vratima, čeka da ga puste na poverenje, jer je zaboravio mesečnu kartu a dnevni budžet mu ne pokriva i plaćanje gradskog prevoza.

U autobusu privlači pažnju naravno još jedan predstavnik stare garde, penzioner koji je ušao još na prvoj stanici, vuče unuče i njegov mali tricikl, dva cegera i mesečnu, penzionersku kartu kojom maše kao da je Albanska spomenica. Znoji se na normu, zauzima prostor za petoro, jer cegeri su prepuni a tricil se kotrlja od cevanice do cevanice ostalih putnika na svako kočenje i krivinu. Unuče mu zauzima dva sedišta, jer dedi teret ne dozvoljava da odmori noge i znojne žlezde, a mora biti kraj malog koji još nije sposoban da samostalno preživi čari autobusa.
Ovakvi se uglavnom vozikaju u dnevnom špicu, kada svi nekud idu i gužva je reprezentativna. Pitam se kako roditelji imaju poverenje da ostave decu pokretnim mumijama?

Bitku za najglasnijeg vode motor autobusa i hibridni srednjoškolci kojima je sve smešno, između ostalog i ''vonj'' prethodno opisanog penzosa i svesno ili nesvesno svaku priču dele sa ostalim putnicima, pa se čuju celom dužinom autobusa harmonike.

Da umor nema granica svedoče oni koji rade 24/7 pa se vraćaju u to doba s posla i oni koji su okvasili grlo sabajle pa ih buka gradskog revoza uspavljuje.

Na sledećoj stanici gužva postaje kritična, klaustrofobični i asmatičari počinju da paniče, znoj začinjen stresom dominira a gas dodaju nervozni penzioneri koji vole da zavode red, cokću i naglas razmišljaju kako su mladi danas bezobzirni i niko neće da ustupi mesto starijem. Haotičnu gurku potpomogne naglo kočenje vozača koji psuje sve što izleti na put, kuplung koji nije podmazan i proklinje retrovizor koji je pomeren od prošle gurke prilikom prestrojavanja na putu.

Kad izađete, vaš sada već poremećeni bio-ritam Vam ne dozvoljava da se razlikujete od malopre opisanog, jer se to vremenom uvuče u koske, jer to nije zaraza, ali se širi kao da jeste...

Komentari