Prijava
  1.    

    Sedmica

    Period od nedelju dana ucenja potreban da se dobije sedmica na Megatrend univerzitetu iz najtezeg predmeta kod najrigoroznijeg profesora.

  2.    

    Sedmica

    Jedina brojka koja studentu moze da garantuje svijetlu buducnost.Naravno ako je dobije na loto-u.

  3.    

    Sedmica

    Najradosnija ocena na fakultetu iz sporednih, a teških predmeta. Samo čudom dostižni vrh vrhova iznikao iz totalno neorganizovane improvizacije. Posle desetke iz glavnog predmeta, najcenjenija moguća ocena. Ako je glavna desetka kao Vaskrs, sporedna, čudesna sedmica je kao Božić i Badnji dan. Jer ona omogućava ključnu stvar- prelazak preko Crvenog mora uslova za sledeću godinu bez pravljenja čamca uzaludnog truda dok te juri faraonova konjica sporednih, a teških ispita.

    Nevreme. Približio se ispit iz psihologije muzike. Mene mrzi da učim. Dosadno štivo. Pokušavam da krojim turbo folk dok čitam lekcije.

    "Na osnooovuu ova dva(!) paaaaraaameetaraa zaključiiivalo se ooo0OOO0oooo...(?) unutrašnjoooj struuktuuuurii siisteeeemaaaaaa!!!

    To je bilo sve što sam naučio. Al' baš me briga. Uzmem kišobran i odem ja na ispit. Sednem u prvu klupu desno. Prvo pitanje po izboru. Kažem sebi- kretenu, da si bar naučio celu pesmu... Drugo pitanje pr.e...u.vna psihologija. Ne znam ni da ponovim. I tako, blejim na ispitu, nemam veze. Gledam pomalo i druge kako nešto pišu. Dosađujem se i zamišljam kojim čudom ću ikad položiti psihologiju. Pada kiša, a i ja sa njom. Ne znajući šta da radim sam sa sobom, odučan u nameri da se borim do kraja kad sam već bio lud i doš'o, padne mi napamet- aj' bar da pročitam spisak pitanja. Naravno, nikad čuo nizašta.

    Kad ono, ugledam nešto! Merenje inteligencije! Uau, pa ja sam u srednjoj polagao test inteligencije! Čoveče, znam nešto. Ohrabren, nadahnut neočekivanom radošću, počnem sa krasnoglagoljivošću. Normalno, u tom trenutku prestane kiša.

    ''Merenje inteligencije je sistematski proces kojim se definiše koeficijent inteligencije koja se meri posebno utvrđenim testom inteligencije u vidu pismenog testa inteligencije sastavljenog od zbirke logičkih zadataka, odabranih i propisno ustanovljenih od strane stručnih lica i koji nemaju dodirnih tačaka sa obrazovanjem testirane osobe čije rezultate određuje takođe nadležno stručno lice ili više njih na osnovu uzročno-posledične veze između tačnosti odgovora i težine zadataka koji mogu varirati u stepenu problematike od lakših ka težim, obratno ili u kombinovanom kodu. Inteligencija može biti raznolika. Emocionalna, socijalna, politička, fudbalska, košarkaška, odbojkaška...''
    I onda nabrojim na pola strane sve što mi padne napamet, dodam još pomalo nešto i otarasim se nekako prvog pitanja.

    Drugo pitanje ona pr.e...u.vna psihologija koju ne mogu ni na uvce da skinem. Šaram olovkom po stolu i čekam čudo u zasedi. Kad ono koleginica iz prve klupe levo nešto reče profesorki, a profesorka njoj nešto šapnu otprilike - obratite koleginice pažnju na to kako muzičari procenjuju i kakva je veza između rada, talenta i uspeha. A ja kako sam šarao po klupi, samo se prešaltujem u gospodina Vuka Karadžića i počnem da beležim srpske narodne umotvorine.
    Brate, pa imam koncept, brate! To kažem sam sebi u sebi i krenem u nezadrživ solo prodor.

    Inače, za profesorku je važila caka da pale stručni izrazi. I setim se tad mog druga Uroša koji mi je prepričavao svoj pad iz sociologije.
    Pita njega profan- kolega, šta je to konformizam?
    A Uroš kaže- pa to jeee... kad uživamo u životu, kad gledamo da nam bude komforno, da ugodimo sebi...
    Profa- kolega, to je egoizam, a šta je to konformizam?
    -Aha, pa to je kad se zavalimo u fotelju sa društvom i uz pivo i kikiriki gledamo svetsko prvenstvo.
    Profa- da se vidimo mi kolega ipak u septembru...

    I kad mi je to drug isprič'o, pitam ga ja- pa dobro, šta ti je taj konformizam? A on mi kaže- to je kad se tvoje mišljenje uklapa u mišljenje većine. Ma to mi treba bre!
    E sad! Setim se tog jedinog stručnog izraza koji znam i počnem pr.e...u.vnu psihološku rapsodiju.

    '' U pr.e...u.vnoj psihologiji postoje dva parametra. Prvi je da muzičari procenjuju apsolutno antikonformistički! Njihovo mišljenje se nikad u istoriji muzike nije uklapalo u mišljenje većine što se ogleda u primerima genijalnih umetnika, ali i osobenjaka poput:
    - Johana Sebastijana Baha, ćaleta dva'estoro dece,
    - Volfganga Amadeusa Mocarta, neodoljivog zrelog derleta,
    - Ludviga van Betovena, usamljenog gluvaća i nesvesnog džezera,
    - Petra II Petrovića Njegoša (otkud on ovde???), najvećeg guslara i nenadmašnog majstora muzičkog aksioma,
    - Johanesa Bramsa, uzaludno zaljubljenog srbskoidnog bradonje,
    - Riharda Vagnera, ljubimca Fridrihovog i Adolfovog,
    - Modesta Musorgskog, tipično neizlečivog ruskog boema,
    - Đoakina Rosinija, ultra usisivača italijanske kuhinje,
    - Dmitrija Šostakoviča, dobroćudnog komunjare,
    - Kloda Debisija, (priča se) kvaziseksualnog manijaka,
    - Arama Hačaturijana, Sinana Sakića među klasičarima,
    - Stevana Hristića, za koga će se tek čuti i počuti,
    - Arnolda Šemberga, ubice melodije i harmonije,
    - Ljubice Marić, 'moja muzika i ja sada odlazimo odavde'...''
    Pa nabrojim sve moguće kompozitore i njihove antikonformizme, pa se dočepam valcera, bluza, džeza, čarlstona, regtajma, roka, metalike, popa, repa, etna, narodnjaka, zabavnjaka, kantrija, fankija, brejk densa, latina, rejva, soula i vizantijskog pojanja.

    Zatim se osvrnem i na drugi parametar, a to je da rad i talenat ne podrazumevaju uspeh iako su neophodni i da rad ne zavisi od talenta i uspeha, ali da talenat zavisi od rada, ali ne i od uspeha koji ipak zavisi od rada, ali i od talenta osim ako je uspeh relativna kategorija.

    I na kraju šoovski konstatujem kako " Na osnooovuu ova dva(!) paaaaraaameetaraa zaključiiivalo se ooo0OOO0oooo...(?) unutrašnjoooj struuktuuuurii siisteeeemaaaaaa!!! ''

    I dobijem s e d m i c u.

  4.    

    Sedmica

    Kvazinarodnjačka grupa akorda. Naime, svaki, ali baš svaki "tezgaroš" koji dohvati neki instrument i počne da uzima pare na seoskim svadbama, pre ili kasnije dobije neopisivu želju za promovisanjem sopstvenog (ne)znanja muzičke terminologije.

    -O, gile, udar'der tu 'mesto dura jednu sedmicu, nek' ide život! *diže čašu u vis*
    -Kakvu sedmicu bre?!
    -Kakvu 'oćeš i koju 'oćeš, samo udri, jaoooooooj! *čaša leti u ugao kafane*