Prijava
  1.    

    Sindrom Alberta Špera

    Otklanjanje bilo kakve krivice za grehe i greške u prošlosti. Metodi kojima se pritom služi su šlihtanje, pravdanje, pozivanje na to da si obmanut, ali i- pisanje sopstvene (filtrirane) autobiografije
    Albert Šper je zauzimao visoko mesto u nacističkoj hijerarhiji, bio je ministar naoružanja. Posle rata je uhapšen i u Nirnbergu mu je suđeno. Međutim, tvrdio je kako je planirao da ubije Hitlera, da je sačuvao nemačku infrastrukturu od njegove želje da je razori, kako je zaustavljao V2 napade i iznad svega- otkucavao je druge naciste. Dok je većina glavešina dobila vešanje, on se izvukao sa 20 godina robije. U zatvoru je napisao autobiografiju, kojom se uglavnom "oprao".
    Posle izlaska sa robije, postao je medijska zvezda, preselio se u London i stekao status dobrog komšije, dobroćudnog bivšeg naciste. Naravno, kad je umro, sva prljavština koju je gurao pod tepih je izašla na videlo.
    Kamo sreće da je Šper jedini slučaj.

    (primer je izmišljen, treba da asocira na nekoliko stvarnih političara)
    A: Je li, šta kažeš da glasamo za onu novu nacional-patriotsku partiju?
    B: Onu Đurkovićevu?
    A: Da.
    B: Ne dolazi u obzir. To ti je srpski Albert Šper.
    A: Šta je on?
    B: Pre 25 godina, taj ti je bio opaka njuška u Centralnom komitetu. Cinkario je ljude koji slave crkvene praznike. Do samog kraja je ostao u Udbi. A onda, kada je SFRJ propala, prvo je nestao nekoliko godina, pa osnovao desničarsku partiju. Sada je, kao, veliki nacionalista i tvrdi da ga je Tito prevario, a da Slobi i DOS-u nikada nije ni verovao...
    A: Nisam to znao...
    B: Pa tome se on i nada: da su stariji zaboravili, a da mlađi neće ni saznati...