Prijava
  1.    

    Slučajno poput ošišane ćirilice

    Iliti "uopšte nije slučajno". Čuli ste za ošišanu ćirilicu, zar ne?

    Poreklo ove izreke je, naravno, na samom internetu. Pri razgovorima i dopisci se na gore pomenutom najčešće koristi latinica. Dobro, ne mora to da nam se sviđa, ali mi to štivamo, kaj ne? Verovatno - jest', "verovatno" - se koristi i ošišana latinica, ali dobro, to dok ljudi ne nauče. Mada, ima onih što imaju dvadeset i više leta, završe fakultet, rade, pa još i za računarom, ali teraju oni tu šišanu latinicu kao da je ćebence iz osnovne škole. Još i soli pamet pismenijima od sebe o pravopisu. To neće da se ostavi toga, to zadrto,k'o Japanac kada vidi pornić sa letećim međedom i sokolom, do'vati ga i ne pušća, k'a guja ljuta! Dobro, boli njih kurac, oni jebu.

    Sa druge strane, imamo ćirilicu, zvanično pismo Srbije, Černaje Gore i Bošnjije i 'Ercegovine, i Republike Srpske - a i iz sajtova izrazito porodične orijentacije i koje propagiraju veoma efektivne praškove za rublje koji očuvavaju belinu, a i Politike, mada ima i "Politika" onu opciju za latinicu- koje ćete videti na internetu isto toliko koliko ćete videti i prirodnu riđanu koja je zainteresovana za vas. Jebi ga, zemaro, nema ih, tražim ja, znam ove stvari, nema ih, k'o ćirilice na internetu! Ima u Rusiji, valjda. Ćirilice, to jest,a valjda i tih riđana.

    Stoga, kada neko krene s's ošišane ćirilične buki, znajte da to nije slučajno. Osoba se trudi da nešto uradi, ali to radi krajnje nespretno, ne do kraja promišljeno, traljavo kao moje muvanje one devojke juče. Pu, mora ona da ima dečka. Dečko, što si takav dechko? Što me miniraš?