Prijava
  1.    

    Slušam ja tebe

    Slušam te kurac, ko će slušati tvoja sranja. Ou, boli me uvo što je ova zima hladnija od prošle, ili što je benzin kao poskupio. Sve mi ravno. A i to sam načuo da trabunjaš, u pauzi dok nisam našao adekvatniju i zanimljiviju temu od tvojih nebuloza. Šta sad, ja treba da se kao čudim otkud u Africi još nije pao sneg, ijuuu, zvižde mi jaja, idi tamo smaraj nekog drugog.
    Sve ovo je sadržano u konstrukciji rečenice "Slušam ja tebe" koju izgovaramo smorenom sagovorniku, ako ga tako možemo i nazvati, jer više vodi monolog..

    -Sve je to sad nejasno i bahato, sedamdez druge je bilo tačno određeno ko će šta raditi, ko neće, ko ima pravo glasa, ko nema. A vid' sad. Smejurija. Do kraja će nam uvesti režim samo da jedemo so i pijemo vodu i to je to. Da jebem majku i Miloševiću i Koštunici i svima!
    -Ej, odo ja da serem, samo ti pričaj, slušam ja tebe. Ne moraš se ni derati, odzvanjaš dobro iz dvorišta.
    -A gde sam stao?
    -Joj, tamo negde kod ratova mislim, ej odo sam srati.