Jos jedna novotarija nastala suprotno logici i dobrim običajima domaćinluka. Kao osnovno pitanje nameće se sledeće : Ako su ljudi počeli da snimaju svadbe da sačuvaju od zaborava pokoji lijep trenutak prije sudbonosnog „da“, za koji kurac su počeli da snimaju sahrane? Donekle se i može objasniti situacijom da je neki od potomaka zaposlenjem u inostranstvu i nesluhom za osjećanja kapitalističkog Zapada bio spriječen da oda posljednju poštu pokojniku, pa je to želio da učini na ovaj način. Mimo toga, teško da se može naći objašnjenje zašto neko želi da iznova i iznova gleda dragu osobu kako leži u sanduku po dana, a onda kako se na istu baca ilovača, i utabava se dobro.
Sve je eskaliralo sahranom Jove Grahovca ponosnog oca još ponosnije budale Ilije Grahovca među narodom poznatim kao Zmaj od Šipova, videom koji je svojevremeno potukao sve rekorde gledanosti , pa čak i Severinin pornić (a eto, gdje je danas on a gdje ona, što dovoljno govori o značaju reklame), i podstakao na ovakav čin još više budala.
Pri dolasku sa bauštela u poštanskom sandučetu me sačekala koverta, majčin rukopis, znam, jer sam je ja učio slovima. Ušao sam u svoju iskušeničku ćeliju, otvorio...
„Dragi sine, kako si, jesi li gladan? Čuvaš li zdravlje, nemoj se plao naprezati, Švabo nema duše, satraće te. Nemoj ni zbog nas, dovoljno nam je i ovo što nam šilješ. Mi smo dobro , samo se nesreća natmuri nad našim ognjištem. Ćaća ti je umro. Našlo ga mrtvog sa one njegove dvije vrdalame u kući, niko ne zna šta je bilo. Bio i vještac vršio obukciju. Bili, bolan, pjani, tu nam ne treba obukcija ili kako joj se već viče. Dao ovaj vještac i nekve nalaze, veli da su našli tri osobe (tvog ćaću, Milorada, i Stevana) mrtve u zadimljnoj sobi, jednog kako leži kraj vrata, jednog pod jorganom a jednog kraj frižidera. Pa jope veli da je bilo vako : Sjedili oni naveče na prelu. Zima i jeste, nema se šta raditi, dosadno. Karte im nisu bile zanimljive poslije 2 i po litra rakije, pa su se rijšili da se takmiče ko će više izdržati u dimu. A ti znaš svog ćaću i ovu dvojicu kad nešto pijani riješe... Elem, ustanu, izvuku ror i okrenu u sobu i nahajcaju vatru. Poslije nekog vremena kad vise nisu mogli izdurati, jedan se sakrio pod jorgan, tvoj ćaća turio glavu u zamrzivač pa otud uvlačio vazduh, a Milorada našlo kraj vrata pa sumnjaju da je prislonio onu svoju nosurdu na ključaonicu ne bi li se nasrk'o svježeg vazduha. Veli vještac: „Da naši sportisti imaju ovakvu želju za pobjedom donosili bi po sto zlatnih medalja sa Olimpijade!“
Eto, sa'rana je sutra pa ti vidi i ako moreš dođi.
Ustanem, popijem jednu ćaći za pokoj duše. Jedna suza mi pobježe iz oka... Saberem se, nazovem šefa, niti mi on da slobodan dan, niti ja mogu stići na sahranu, ipak se ovom najebem mile majčice pa se sjetim da u selu ima onaj Milentija što je vavijek nešto slikao, a vele otkad je nabavio kameru, švaleracija u selu skoro da i ne postoji, nazovem njega...
-Alo Milentija! Je l' me čuješ! Umr'o mi ćaća! Ej, 'aj Krsta ti, snimi mi sahranu, pa pošalji da pogledam, pare nisu problem dok dobijem kasetu, šaljem.
Nakon par dana stigla i kaseta, ja upalio...
-ALO MILENTIJA! KRVI ĆU TI SE NAPITI KAD DOĐEM KUĆI, JEBEM LI TI SUNCE, IMA DA TE KOLJEM KRMEĆAKOM , I TO SA GORNJE STRANE!
-ŠTA, NIJE TI JASNO?! E BIĆE TI JASNO! PA JEBO TI SESTRU SVOJU DO POLA KASETE ĆAĆU NOSE U SANDUKU, OD POLA KASETE ĆAĆA NOSI SANDUK! MA NA ČENGELAMA ĆEŠ VISITI KAD DOĐEM DA VIDIŠ KAKO SAM IZUČIO ZANAT!Veli da mu je nestalo trake dok je snimao, pa morao nastaviti sa druge sahrane, pa se malo zajebo u montaži i da će naći neku đe nema ćaće pa namontirati. Gratis!
-ETO ME TAMO KOLIKO NOĆAS! POKOJNIK JE SVETINJA, I SAM ĆEŠ SE UVJERITI!
