Ekstremno kul stari izraz za bilo kakvo "djelo", najčešće umjetničke ili kreativne prirode.
Koristeći ovaj izraz mi tom djelu, odnosno sočinjeniju tepamo, intimnije ga doživljavamo, a takođe možemo ga izvrći i ruglu, ako ovaj izraz koristimo sa ironično-sarkastičnim prizvukom.
Naročito je simpatično ako se ovaj starinski izraz koristi u kontekstu priče o najnovijim tehnologijama:
"...Kupac digitalnog izdanja neke knjige koju je izdala najveća internet-knjižara (i najveća virtuelna robna kuća) Amazon, odnedavno je, čitajući na Kindle čitaču kupljenom u istoj radnji, u prilici da otkrije nešto što je izvesno i pre znao: da su to sočinjenije pročitali i mnogi pre njega. Ali je sigurno iznenađen kad se uveri da je ono što se njima u procesu čitanja dopalo, što su čitajući podvukli (stara navika iz Gutenbergove galaksije) – stavljeno i njemu na uvid..."
Takođe, može se koristiti kada smo zaprepašćeni nečijim (ne)djelom:
- Kakvo ti je to sočinjenije, čovječe Božji?
