Prijava
   

Šoder lista

Prastara emisija emitovana petkom u terminu oko 23.00 na eksperimentalnom 3. kanalu RTB daleke 91. godine. Poznat oblik noćnog programa, po modelu Howarda Sterna. Dosta kasnije je nastala slična emisija Noćna Mora. Emisiju je otvorio RAMC, a kasnije je preko godinu dana istu vodio Bićko. Bićko je emisiju vodio pod pseudonimom Ruzmarin, sa razdeljkom pocepanim po sred glave, okruglim tamnim naičarima (Lenon), prepoznatljivim brkovima i manjkom uglađenih manira. Bićku se i danas često meša Ruzmarin u razgovor, osobito kada priča viceve.
Šoder lista je labavo zamišljena kao top lista muzičkih antitalenata. Dakle trebali su da prikažu nešto što se nalazilo ispod filtera dobrog ukusa i što nije za televiziju. Sa stanjem današnje televizije ova emisija ne može da se objasni. Ali u vreme kada je nastala, Oliver Mlakar i Mića Orlović su nosili ogromne leptir mašne i onako sa zgutanom motkom sitnim koracima merili studio i dubokim baritonom širili ideju da moraš lepo da se ponašaš, jer preko TV prijemnika ulaziš ljudima u kuću. Emisia na TV koja je bila totalno van normalnog režima u kome je sve namešteno i snimljeno 4 nedelje ranije, zbog potrebe cenzure je bila totalno otkriće za mene i moju generaciju. Znam da zvučim glup, ali nosio sam te glupe naočari i navikao sam kosu da raste sa razdeljkom tačno po pola glave. Ne samo ja, nego svi koje sam znao.
U to vreme nije bilo youtube i kobaje grande, pa su autori emisije koristili pomoć publike, koja im je slala iskrivljene umetnike na VHS snimcima. Danas je uobičajeno da digneš slušalicu i nazoveš radio ili TV ili da im bacaš tviter, mail i FB. U to vreme časopisi, radio i TV je komuniciralo sa publikom preko razglednica, dopisnica (to su razglednice bez slike) i pisama.
Svako pismo je počinjalo, sa: "Dragi Ruzmarine, nadam se da ovo pismo neće završiti u kanti..." Ljudi su mu slali, osim tih video snimaka, razno-razne rekvizite, tepiserije, hekleraje, kolaže i postere sa likom Ruzmarinom.
Posebne zvezde šoder liste bili su ulični talenti navatani u krugu dvojke, na adi, na kališu i u gagarinovoj. Kada je ekipa 3K, u povratku sa nekog ozbiljnog snimanja, jela burek, recimo, iskoristila bi opremu i priliku da snimi Žiku Obretkovića, Stoleta Piksija, Woodoo Popeya i Kaleta Gospodara Sveira. Iza tih akcija ostali su antologiski TV klipovi, Zeleno zeleno i Daj čoveče vrati pare. Popriličan skup isečaka emisije se mogu naći na jutjubu.
Narod je pisao Ruzmarinu viceve, koje je on čitao u emisiji, deca kasnije prepričavala u školi, žene na pijaci i starci na pecanju. Bio je to jedan eliksir sprdnje i leksikon nenasilnih ludaka i otvoreni konkurs za duhovite asove iz naroda.
U današnje vreme etno spadala, lošu muziku i glupe viceve možete da svlačite sa interneta, a svoje napade izražajnosti i subjetkivnu duhovitost možete da postujete, od vukajlije, pa nadalje. I to sve u realnom vremenu, ni petka ni 11 sati noću, zaobilazeći televiziju i njen program koji u današnje vreme skrnave, neki ozbiljno bolesni ljudi.
Iza emisije su ostali izrazi : "Koji su, a to su.", "Retko konj", "Konj će kome" i za kraj definicije čuveni "Doviđenja i oreoar, o rezeorvar, o kofa, o bazen."

Komentari

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ pokvari mi se +

Jebiga, nekada je alternativa postojala, mogao si da čuješ nešto drugačije. Sad je sramota biti drugačiji.
+

Al' Pervan je jedan jedini. ;)

Pročitao sam u dahu. Tužan sam +

Dobro je napisano. Odlično. Shvatio je poentu emisije što se za hrpu ljudi ne može reći. Mnogi su je doživeli kao promociju šunda, al nije Ruzmarin kriv što je neko plitak i ne pravi razliku izmedju satire i promocije.