Nešto kao čovjek bez glave, samo što nije baš bez čitave glave već više bez dobrog dijela mozga. Izraz je vjerovatno ponegdje još u upotrebi u zabačenijim krajevima Bosne i Hercegovine.
Mi smo u našem malom mjestu imali jednog bradatog čudaka, koji nas je dok smo bili djeca iza ćoška plašio svojim izgledom. (Mnogo kasnije smo shvatili da je ustvari dobričina). Vječito je vozio plavog „dajca“ i o njemu smo znali samo sljedeću priču:
Bradonja je kao dijete pohađao seosku školu i jednog je dana, dok se dosađivao na času, iz zadnje klupe pogledao kroz prozor i oduševljen jatom ptičurina koje su prekrile školsko dvorište, poskočio uzviknuvši:
-Aaaajoo vraaaaana!!!
- Śedi SOGLAVE!!! – zagalamio je strogi seoski učitelj.
