Prijava
  1.    

    Sporazumevanje sa matorima

    Što su stariji, sve se ređe dešava da nešto razumeju isprve. Nisu oni jadni krivi što je majka priroda napravila takav zajeb da kad preteraš sedamdesetu, pališ sporije od starog trabanta. Teška krečana. Nebitno da li si proveo život prodajući jaja na pijaci ili kao predsednik akademije nauka... kad dođu godine, sve je manja razlika. I večito im nešto nije jasno. A ko se zatekne na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, nek' mu je sa srećom...

    Na TV-u pominju da naš glumac Dragan Petrović - Pele igra u nekoj pozorišnoj predstavi. Baba nešto načula i počinje:

    - Pa zar ovaj još igra?
    - Ko, baba?
    - Pa ovaj...Pele.
    - Naravno, što ne bi?
    - Pa otkad on igra, jebo ga otac...još ga je deda gled'o dok je bio živ!
    - A?? Šta ti je baba...pa nije on baš toliko mator.
    - Kako nije, bre? Bio na televizoru još dok se nisi ni rodio...još pre tries' godina! I još igra, buba ga pojela!
    - Ma kojih trideset baba, čovek počeo da glumi tek osamdesetih.
    - Glumi?
    - Pa da...glumac. Šta si ti mislila?
    - Pa ja mislila fudbaler!
    - Fudb...?? A, ma idi bre baba...ti misliš na onog brazilca. Čovek bre prestao da igra odavno, ovo je naš glumac, nadimak mu Pele.
    - Koji ti je taj?
    - Ma znaš ga bre...Laza iz 'Lepih sela'.
    - Gde su ti ta Lepa sela?
    - Ma film, bre baba!
    - Ne znam, ne gledam ti ja to. A znam da je onaj iz Brazila, nego mislila da mi imamo našeg Pela...