Prijava
  1.    

    Srbi u Hrvatskoj

    Apsurdan oblik života; ogranak nešto većeg plemena koji nedvosmisleno pokazuje da Srbi
    - 1. ne uče svoju istoriju
    - 2. ne uče tudju istoriju
    - 3. da je Srbin seljak bolesno vezan za svoj komad zemlje kao dete vezano za majku pupčanom vrpcom
    - 4. lakše nam je uterati u dupe nego u glavu
    - 5. na svetu ne opstaju mudri i civilizovani, već prevashodno narodi sa najizraženijim instinktom i nagonom za preživljavanje.
    Za razliku od svoje nešto pametnije braće koja su mesto pod suncem i parče hleba potražila u drugim zemljama - pa i na drugim kontinentima, Srbi u Hrvatskoj ostaju tvrdi u odluci da pokažu svetu kako je moguće ostati uzdignute glave i kada si na kolenima. Ako imaš noge...Rešeni da u trpljenju zajebu i poljske Jevreje, a nespremni na to da se poput kakvih Indijanaca ponižavaju životareći u ogradjenom rezervatu, ovi čudni sisari su svoje uporište zauzeli u sred neprijateljskog tabora koji ih vekovima proganja vatrom, gasom, tupim i oštrim predmetima i svim vrstama lakog i teškog, modernog i zastarelog naoružanja. Ali nema veze. Prirodno nenametljiv, svoju krsnu slavu proslavlja bez uobičajene pompe, trza se kada malo jače zalupi vratima, tera ženu da mesi hleb kako ne bi morao od dušmana da kupuje kruh...Ne ide na stadione, ne peče prase na dvorištu, ali se ipak potajno obraduje kada Šešelj - s vremena na vreme - zapali poneku hrvatsku zastavu.

    - E ćale, porazbijali opet one ćirilične table.
    - Video. Popraviće...
    - Juče torcida pevala ustaške pesme, Srbe na vrbe, za dom spremni...Znaš već repertoar.
    - Znam. Stoka ustaška, seme im se zatrlo.
    - Maloj Milici razbili ciglom glavu u školi i urezali joj kukasti krst na čelu, eno je na urgentnom, rekla mi keva da ti kažem da je otišla da je obidje.
    - Šta si navro? Igraju se deca, bilo je toga i u moje vreme. Oćeš pivo?
    - Neću tata. Tata...
    - Molim sine?
    - A što lepo ne prodamo ovo ovde i odemo negde medju naše, u Čikago ili Sidnej? Ili u Vojvodinu - tamo sad ima kuća za 5000 eura, mogli bi da živimo ko grofovi.
    - Nećemo sine. Ovo je naša rodna gruda, i deda je ovde živeo, i pradeda. Nikad ne napuštaj svoju rodnu grudu, nigde nije kao kod kuće. Zapamti moje reči vredeće ti.
    - Pa da, ali pradedu su sa celom familijom bacili u jamu, jedva je živ ostao. A i deda je bio u Jasenovcu i...
    - Ne preteruj sad. Oćeš pivo?
    - Neću. E ćale - eno skupio se neki narod ispred kuće sa bajonetima, sekirama i buktinjama, deluju preteće. Da skoknem u podrum po pušku?
    - Narod kažeš? Izadji vidi šta hoće, možda su došli da pazare onaj šporet - ajde šta si se tu ukipio, nemoj da ljudi čekaju!