Prijava
  1.    

    srBski S(s)tudent

    srBski S(s)tudent diše i kada treba, i kada ne treba. Ugrožena vrsta (provereno da nije ljucka) koja se mora istrebiti. U Srbiji se inače uveliko radi na istrebljenju ugroženih vrsta (eto, na nekom su polju Srbi uspešni). Špekuliše se, da će od sledeće godine svaki srBski S(s)tudent uz indeks i serijski broj u njemu dobiti i bocu sa ugljen-dioksidom, jer su srBski visokokotiranokvalifikovani naučnici intelektualci genijalnih potencijala (čitaj profesori) utvrdili da je kiseonik veoma štetan za mozak S(s)tudenta. Takođe je štetna hrana, kao i piće. Voda naročito. S(s)tudente treba hraniti mrvicama i zrnevljem. Naplatiti svaku pojedenu mrvicu i zrno, naravno.
    S(s)tudenti svoje vreme provode u bezličnim zgradama građenim po principu lavirinta (uđeš i nikada ne izađeš, plus tradicionalne zamke opasne prvenstveno po mentalno zdravlje). Ukoliko se u roku od tri godine ne odsluša sve što treba, daju svi ispiti u roku, magistrira, doktorira, završi specijalizacija, S(s)tudente svakodnevno nazivati kretenima, idiotima, glupacima, lenštinama, bacati im indekse kroz prozor (ili organizovati paljenje, ili masovno sranje na istom), kreaturama, precrtanim nulama i slično. Naplatiti, naravno.
    Za vreme ispita ukoliko S(s)tudent trepne treba ga oboriti, nazivati (vidi gore primere), naplatiti mu, naravno, i odseći prst. Koliko prstiju toliko se puta mogu padati ispiti, u suprotnom se gubi status studenta i pomenuti se živ zakopava uspravno kako bi se glava što pre i uspešnije ucrvljala. Ukoliko student obori godinu ošišati ga na ćelavo, spaliti svu garderobu, i naplatiti, naravno. Nakon diplomiranja za svaki slučaj iskopati oči i odseći jezik S(s)tudentu.
    S(s)tudenti se nakon nemoguće misije mogu uspešno baviti ničim nigde. To je za sada najtraženije radno mesto, jer Srbiji nisu potrebni dimla i metnipa...šta god da su.
    Literatura koja se koristi za vreme studiranja se meri na kilograme i ne služi ničemu. Ne zna se kada i gde je nastala.
    Poželjno je da se studenti što manje kreću, pričaju, razmišljaju, ili ne dao Bog da stupaju u tu neke bezobrazne radnje, kako bi se literatura što bolje savladala.