Prijava
  1.    

    "Šta ću danas za ručak" pogled

    Pogled rezervisan samo za dane apsolutnog mira i tišine. Zamišljen, u daljinu, kada otkucaji srca dostignu donju granicu normalnog ritma. Spokojan kao ništavilo, kao prizor koji se gleda. Nešto za šta se normalnim danom prosto nema vremena, užurbani u vrtlogu obaveza ne stižemo ni da jedemo zajedno, a ne da mislimo unaprijed šta ćemo za ručak.
    Rezervisan za trenutak kada ćutimo zajedno sa najbližima. Što bi pjesnik rekao, lako je pričati u društvu, treba znati ćutati, doseći viši nivo komunikacije kada riječi zaista nijesu potrebne.
    "I gledajući vrh zaspalih njiva, kako se spušta nema polutama, ti nećeš znati šta u meni biva..." pogled. Taj.

    - Dinar za tvoje misli, draga?
    - Hm... Razmišljam šta ću danas za ručak...
    - Jel' ostalo mesa od juče?
    - Ima dosta.
    - Ja ću to?
    - Ma lako mi je za tebe. Šta ćemo ja i djeca?
    - Hm...