Od Podgorice do Pekinga ima oko 7650 kilometara.
Za tebe vjerovatno nebitan podatak ali možda će ti zvučati zanimljivo ako ti kažem da se upravo spremam otići tamo. Da, ja ću vrlo brzo biti u Pekingu. Taman dok prvi tipus koji ne voli ovakve "definicije" udari minus. Možda čak i brže.
Sješću u svoju fotelju od bizonove kože (zapravo to je neka imitacija ali praviću se da je stvarno bizonova koža), zapaliti cigar, opustiti donju usnu ka' Vlade Divac i otići tamo.
Kad stignem, piću neko očajno kinesko pivo i pjevati najveće hitove Bore Drljače sa njihovim pjevaljkama. Možda čak i Boru povedem. Imam vremena da razmislim.
Nego, dosta o mojim planovima. Ja sam tu da te naučim da letiš. Da, da... Da letiš brate... ako 'oćeš i do Pekinga. Mo'š i sa mnom al' ti da platiš pivo.
Elem, za ovu putešestviju ti je potreban hipokampus (neko sranje u mozgu, jebemu mater), malo slobodnog vremena i sve one priče koje si čuo, slike koje si vidio i senzacije koje si osjetio a od kojih u glavi treba da stvoriš svakojake žive i nežive himere koje predstavljaju likove i stvari koje želiš sresti.
Likove i stvari koji mogu ali ne moraju da postoje... ili možda čak i ne smiju.
Upravo to je tajna letenja. Zatvoriš oči i puca ti ona stvar za realnost. Trenutak u kojem shvataš da je istina precijenjena. Trenutak u kojem odlaziš u svijet bez kojeg bi se nekako i snašao ali on bez tebe teško.
Samo 'oćeš da lažeš sam sebe. Povratna karta za imaginanri svijet.
I eto, ako si upravo isprobao ovo, vidio si da letiš brže od svjetlosti. Eej, u Pekingu si prije nego izvališ da sam gore greškom napisao "imaginanri" umjesto "imaginarni."
Ne moraš ti da ideš u Peking ako nećeš. Niko te ne tjera. Ne znam ni ja što mi se tamo ide. Mo'š ti i u Timbuktu što se mene tiče, srećan tebe put.
Mo'š da vidiš tri mala kineza sa raznesenim glavama. Japanci ih dovatili sto posto. Jednom još uvijek visi oko iz očne duplje. Jedan je u majci na kojoj kineskim slovima piše „Valter brani Sarajevo.“
Ili da vidiš crvene fenjere u daljini i prostitutke koje pod njihovom svjetlošću istovaraju šleper njeguškog pršuta dok im šofer sa limenkom nikšićkog u ruci osmatra pozadine.
Ili da sa Gagarinom stojiš na samo par milimetara do svemira i pričaš mu kakvu si pičku opalio u Kuala Lumpuru.
Da vidiš neki čudan zvuk koji miriše na još jednu laž u seriji.
Možeš i da vidiš sebe i još nekoga do koga ti je stalo... i ono, dobro vam je...
Baš vam je dobro...
